Pregled posta

Paroidika

Mislim na mjesta
kojima ne pripadam.
Tragovi sjećanja
imaju ukus nesigurnosti,
kao hodanje u snu -
tlo izmiče u nesavladivom
osjećaju propadanja.
Vidim u daljini svjetlost,
dolazi prekasno.
Kad pomislim na sva ta mjesta
kojima jednostavno ne pripadam,
moram se preseliti u bjeg života.

Dodatak: 29.01.2017.

Dodatak 10.02.2018.