Rock mi je skinuo grudnjak

nedjelja, 17.12.2006.

Just like a pill

Znam da će zvučati otrcano, bezveze n' shit... Mene ponekad zanima kako bih ja definirala svoje vlastite osjećaje da mi nitko nije objasnio što znače riječi ljutnja, žalost, sreća, zaljubljenost ... Ponekad mi se čini da znam što bih voljela učiniti, ali neznam definirati zašto bih to željela-u kakvom sam to stanju trenutno koje me tjera da potražim odgovore na životna pitanja negdje drugdje, u nekim stvarima za koje sam mislila da mi nikad neće trabati u životu, ne nekim mjestima za koje sam sumnjala da ću ikad dospjeti do njih, s nekim ljudima koje nisam prije zamišljala kao dio svoje okoline... Prije sam mogla lijepo reći zaljubljena sam jer sam bila sigurna da ja to mogu - sa srcem do kraja, sad se u svakoj mojoj simpatiji prema bilo komu javlja odrađena doza sumnje koja i svojim nestajanjem ostavlja trag da će se nesigurnost kad tad ponovno pojaviti. Nežalost ili na sreću? Iako znam kakvom me stvari koje radim čine kao osobu ne posustajem raditi ih jer više volim raditi ono što volim nego voljeti ono što činim. Nekad se ujutro osjećaš loše i onda samo živiš za to večer nakon kojeg ćeš se ujutro ponovno osjećati loše - kao da to niti više nisi ti. Mrziš sve koji mrze tebe - ok, ali što ako mrziš samog sebe? Možda samo jedno u nizu tih pakosnih pitanja ne koje nikad u potpunosti ne smognemo snage odgovoriti - tih pitanja koja vise u zraku kao bodeži iznad glava bespomoćnih mladih ljudi sa ili bez nade ... A tko kaže da je dobro prestati pitati se, tko zna da to što smo prestali tražiti odgovore nećemo sami sebi jednom zamjeriti kao nešto zbog čega nismo uspjeli doseći sreću? Bit će ti dosadno - ali bit će ti lakše, bit će ti dosadno - ali više ti neće biti besmisleno to da ti bude dosadno jer nećeš više imati pitanja-što me čeka sutra u ovom svijetu (kojem sam ja nerazumljiv&koji je nerazumljiv meni) & bit će ti lakše ... još jedno od onih monotonih obećanja koje nosi u sebi tako željeni status zrelosti odraslog čovjeka. Stoga vječno pitanje: kako odrasti i ne izgubiti strast, kako kao odrastao ne zadržati tu vječni nesigurnost da zapravo nitko (pa tako niti Ti&Ja&On&Ona :-) ne pripadamo ovom našem svijetu?

- 21:50 - Komentari (26) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.12.2006.

All I want 4 Christmas

P!smo Djedu Božićnjaku!
Postajem prestara za ova sranja (trebali su me angažirat u Smrtonosnom oružju, ako se uzme u obzir koliko mi dobro pristaje ova fraza)...
Dragi Deda Mraz! Postoji nešto što bih stvarno željela za Božić. Znam da nisam najbolja curica na svijetu, znam sve svoje mane.
Pustim čovjeka da se muči ispričati vic kraja iako znam kako završava.Brojim koliko su guma za žvakanje zaista stavili u bočicu jer mi se broj od 46 učinio sumnjivim (inače-stavili su ih 49). Uvijek prepisujem zadaću iz matematike jer sam umjetnička duša (čitaj: brojevi su mi dragi ko herpes). Smatram se previdovitom da bih upalila svjetlo da idem noću po štengama - zato porušim pol tegli sa cvijećem. U stanju sam kuhinju pretvoriti u parnu lokomotivu najobičnijim kuhanjem kave. Mami uvijek pokradem svu čokoladu za kuhanje. Izjvila sam na radiju da ubijam komarce jedino u samoobrani. Pobljujem veš-mašinu umjesto WC školjke. Iskradem se na ulicu tračat oko 3 ujutro. Prelazim preko crvenog na semaforu & onda isplazim jezik kamionđiji koji mi potrubi. Slučajnim potezom hitim flašu Karlovačkog na pod u Fanu. Maltretiram profu iz engleskog jer znam da sam bolja od njenog Zlatnog dečka Kukuruznog. Volim fotkat ljude koji ne žele biti fotkani. Čitam više od moje generacije, ali nikad ne pročitam lektiru.
Ali ja nisam loša osoba, znaš?
Bilo bi dobro kad bih mogla biti malo pamtenija & odgovornija. Kad bih barem znala zakaj radim neke stvari koje imam potrebu raditi. No zaboravimo sad to! Pod borom želim samo jednu (li vrijednu) stvar. Želim biti snažnija! Ona Andy koja nema dlake na jeziku za ljude koji joj stoje na putu, ona Andy koja se znala uvijek izboriti za sebe i obraniti od drugih - nju he sad strah reći što misli... Nažalost strah koji imam kao odgovor na pitanje zašto ne mogu osobi koju volim najviše na svijetu reći da ju volim najviše na svijetu.
Imam strah da nažalost koliko ja volim nju ta osoba neće moći nikad voljeti mene. Jer ja pustim čovjeka da se muči ispričati vic kraja iako znam kako završava. I brojim koliko su guma za žvakanje zaista stavili u bočicu jer mi se broj od 46 učinio sumnjivim (inače-stavili su ih 49). Uvijek prepisujem zadaću iz matematike jer sam umjetnička duša (čitaj: brojevi su mi dragi ko herpes). Smatram se previdovitom da bih upalila svjetlo da idem noću po štengama - zato porušim pol tegli sa cvijećem. U stanju sam kuhinju pretvoriti u parnu lokomotivu najobičnijim kuhanjem kave. Mami uvijek pokradem svu čokoladu za kuhanje. Izjvila sam na radiju da ubijam komarce jedino u samoobrani. Pobljujem veš-mašinu umjesto WC školjke. Iskradem se na ulicu tračat oko 3 ujutro. Prelazim preko crvenog na semaforu & onda isplazim jezik kamionđiji koji mi potrubi. Slučajnim potezom hitim flašu Karlovačkog na pod u Fanu. Maltretiram profu iz engleskog jer znam da sam bolja od njenog Zlatnog dečka Kukuruznog. Volim fotkat ljude koji ne žele biti fotkani. Čitam više od moje generacije, ali nikad ne pročitam lektiru.
Ali ja nisam loša osoba, znaš?
U mislima imam mnogo stvari koje ne mogu izreći & u srcu imam puno ljubavi čak i za one koji to neznaju & koji će toga (možda) tek postati svjesni...
E... pa samo bih to za Božić željela!


Image and video hosting by TinyPic

- 19:23 - Komentari (26) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.12.2006.

Get up stand up

Svi mi imamo svoje vremeplove.
Nekima putujemo u prošlost.
Oni se zovu sjećanja!
Nekima putujemo u budućnost.
Oni se zovu snovi...

Najgora stvar koja se može desiti nije da se u našim sjećanjima pojave snovi koji nikad nisu postali naša sadašnjost.

Najgora stvar koja se može desiti jest da se u našim snovima pojave sjećanja na stvari za koje znaš da se u sadašnjosti više nikad neće pojaviti.

Carpe diem


Dobila sam mnošvo prigovora da mi je prošli post bio nimalo misliv, pa pvaj valjda bude dosta misaon & u mom prepoznatljivom filozofskom stilu. Imam još i jednu jako lijepu pjesmu koju je napisala Vaša sa štovanjem se bilježim (moram to prestat pisat :-P
SVE ŠTO OVOM SVIJETU TREBA

Bijela boja sviježeg snijega
&
Svjež miris bijelog mlijeka

Gorak okus mirisnih maslina
&
Mirišljava sol beskonačnog mora

Meki dodir čiste vode
&
Čistoća još uvijek netaknute zemlje

Pravda kao vođa slobodnog svijeta
&
Sloboda biranja toplog doma

Visoki plamen velike vatre
&
Veliko plavetnilo neba nad nama

Nepobjediva snaga vječne ljubavi
&
Vječna nepobjedivost snažnog prijateljstva

SVE ŠTO OVOM SVIJETU TREBA


i ovo je sad jako neprotumačivo, kičasto n' shit pa je valjda i puno bolje... nek se rulja veseli, zar ne?

- 21:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 01.12.2006.

Long way to happy

Oh, I don't know why
U pol noći probudim se. Jer sam sanjala prokletog Klošara. Ne volim Klošara. Vratila sam se u krevet sretna jer mogu još spavati, nesretna jer mogu spavati još samo par sati. Rekla sam samoj sebi par stvari, ujutro sam rekla da ne želim slušat više nikog drugog. Neznam, nisam trebala...

Second verse, same as the first
Nije to ono pravo, nije to ono pravo... to je nešto sasvim drugo, ti jebeni leptirići ne lete u pravom smjeru! I da, ja bih znala da lete u pravom smjeru. Oni koji lete u pravom smjeru trenutno su začahureni pa će se pretvorit u gusjenice. Nažalost. I think it works the other way around, ali nikad se nezna...

Third verse, different from the first.
Jednostavno prijeći preko zebre, Andy! Pa što onda ako je on bio s druge strane? On je uvijek s druge strane. S njom, nikad samnom. Ne, nije mi drago kad stojim, svira mi Hey i gledam automobile kako između nas prolaze i zato sam skrenula iako sam čekala prije toga na zeleno, skrenula sam ulijevo shvativši da zeleno neće doći (bar ne tako skoro).

Perhaps they'll die
Ne, čitatelju - čitaj opet! Ovo nije još jedan depresivan post, ovo je samo nadasve glup post. Nazovimo ovo mojim ispucavanjem frustracija! Nazovimo ovo ironičnim pogledom na stanje stvari od kojeg bi najradije počela činiti stvari za koje moja majka kaže da su razlog zašto bih trebala posjetit psihologa. Smijeh je ako niste znali, prva reakcija na strah... just 4 the record


opis slike

Voli vas Vaša sa štovanjem se bilježim (to mi je fora BTW iz moje najdraže knjige Ja, Lucifer. Volim tu knjigu ... :-)

- 21:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.