Rock mi je skinuo grudnjak

nedjelja, 10.12.2006.

All I want 4 Christmas

P!smo Djedu Božićnjaku!
Postajem prestara za ova sranja (trebali su me angažirat u Smrtonosnom oružju, ako se uzme u obzir koliko mi dobro pristaje ova fraza)...
Dragi Deda Mraz! Postoji nešto što bih stvarno željela za Božić. Znam da nisam najbolja curica na svijetu, znam sve svoje mane.
Pustim čovjeka da se muči ispričati vic kraja iako znam kako završava.Brojim koliko su guma za žvakanje zaista stavili u bočicu jer mi se broj od 46 učinio sumnjivim (inače-stavili su ih 49). Uvijek prepisujem zadaću iz matematike jer sam umjetnička duša (čitaj: brojevi su mi dragi ko herpes). Smatram se previdovitom da bih upalila svjetlo da idem noću po štengama - zato porušim pol tegli sa cvijećem. U stanju sam kuhinju pretvoriti u parnu lokomotivu najobičnijim kuhanjem kave. Mami uvijek pokradem svu čokoladu za kuhanje. Izjvila sam na radiju da ubijam komarce jedino u samoobrani. Pobljujem veš-mašinu umjesto WC školjke. Iskradem se na ulicu tračat oko 3 ujutro. Prelazim preko crvenog na semaforu & onda isplazim jezik kamionđiji koji mi potrubi. Slučajnim potezom hitim flašu Karlovačkog na pod u Fanu. Maltretiram profu iz engleskog jer znam da sam bolja od njenog Zlatnog dečka Kukuruznog. Volim fotkat ljude koji ne žele biti fotkani. Čitam više od moje generacije, ali nikad ne pročitam lektiru.
Ali ja nisam loša osoba, znaš?
Bilo bi dobro kad bih mogla biti malo pamtenija & odgovornija. Kad bih barem znala zakaj radim neke stvari koje imam potrebu raditi. No zaboravimo sad to! Pod borom želim samo jednu (li vrijednu) stvar. Želim biti snažnija! Ona Andy koja nema dlake na jeziku za ljude koji joj stoje na putu, ona Andy koja se znala uvijek izboriti za sebe i obraniti od drugih - nju he sad strah reći što misli... Nažalost strah koji imam kao odgovor na pitanje zašto ne mogu osobi koju volim najviše na svijetu reći da ju volim najviše na svijetu.
Imam strah da nažalost koliko ja volim nju ta osoba neće moći nikad voljeti mene. Jer ja pustim čovjeka da se muči ispričati vic kraja iako znam kako završava. I brojim koliko su guma za žvakanje zaista stavili u bočicu jer mi se broj od 46 učinio sumnjivim (inače-stavili su ih 49). Uvijek prepisujem zadaću iz matematike jer sam umjetnička duša (čitaj: brojevi su mi dragi ko herpes). Smatram se previdovitom da bih upalila svjetlo da idem noću po štengama - zato porušim pol tegli sa cvijećem. U stanju sam kuhinju pretvoriti u parnu lokomotivu najobičnijim kuhanjem kave. Mami uvijek pokradem svu čokoladu za kuhanje. Izjvila sam na radiju da ubijam komarce jedino u samoobrani. Pobljujem veš-mašinu umjesto WC školjke. Iskradem se na ulicu tračat oko 3 ujutro. Prelazim preko crvenog na semaforu & onda isplazim jezik kamionđiji koji mi potrubi. Slučajnim potezom hitim flašu Karlovačkog na pod u Fanu. Maltretiram profu iz engleskog jer znam da sam bolja od njenog Zlatnog dečka Kukuruznog. Volim fotkat ljude koji ne žele biti fotkani. Čitam više od moje generacije, ali nikad ne pročitam lektiru.
Ali ja nisam loša osoba, znaš?
U mislima imam mnogo stvari koje ne mogu izreći & u srcu imam puno ljubavi čak i za one koji to neznaju & koji će toga (možda) tek postati svjesni...
E... pa samo bih to za Božić željela!


Image and video hosting by TinyPic

- 19:23 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.