Znam da će zvučati otrcano, bezveze n' shit... Mene ponekad zanima kako bih ja definirala svoje vlastite osjećaje da mi nitko nije objasnio što znače riječi ljutnja, žalost, sreća, zaljubljenost ... Ponekad mi se čini da znam što bih voljela učiniti, ali neznam definirati zašto bih to željela-u kakvom sam to stanju trenutno koje me tjera da potražim odgovore na životna pitanja negdje drugdje, u nekim stvarima za koje sam mislila da mi nikad neće trabati u životu, ne nekim mjestima za koje sam sumnjala da ću ikad dospjeti do njih, s nekim ljudima koje nisam prije zamišljala kao dio svoje okoline... Prije sam mogla lijepo reći zaljubljena sam jer sam bila sigurna da ja to mogu - sa srcem do kraja, sad se u svakoj mojoj simpatiji prema bilo komu javlja odrađena doza sumnje koja i svojim nestajanjem ostavlja trag da će se nesigurnost kad tad ponovno pojaviti. Nežalost ili na sreću? Iako znam kakvom me stvari koje radim čine kao osobu ne posustajem raditi ih jer više volim raditi ono što volim nego voljeti ono što činim. Nekad se ujutro osjećaš loše i onda samo živiš za to večer nakon kojeg ćeš se ujutro ponovno osjećati loše - kao da to niti više nisi ti. Mrziš sve koji mrze tebe - ok, ali što ako mrziš samog sebe? Možda samo jedno u nizu tih pakosnih pitanja ne koje nikad u potpunosti ne smognemo snage odgovoriti - tih pitanja koja vise u zraku kao bodeži iznad glava bespomoćnih mladih ljudi sa ili bez nade ... A tko kaže da je dobro prestati pitati se, tko zna da to što smo prestali tražiti odgovore nećemo sami sebi jednom zamjeriti kao nešto zbog čega nismo uspjeli doseći sreću? Bit će ti dosadno - ali bit će ti lakše, bit će ti dosadno - ali više ti neće biti besmisleno to da ti bude dosadno jer nećeš više imati pitanja-što me čeka sutra u ovom svijetu (kojem sam ja nerazumljiv&koji je nerazumljiv meni) & bit će ti lakše ... još jedno od onih monotonih obećanja koje nosi u sebi tako željeni status zrelosti odraslog čovjeka. Stoga vječno pitanje: kako odrasti i ne izgubiti strast, kako kao odrastao ne zadržati tu vječni nesigurnost da zapravo nitko (pa tako niti Ti&Ja&On&Ona :-) ne pripadamo ovom našem svijetu?
Post je objavljen 17.12.2006. u 21:50 sati.