da je bar ovako toplo cijelu godinu, sa laganim povjetarcem naravno
paše mi ova toplina puno

Danas je bilo predstavljanje taxi vozila bez vozača i čini mi se da će svi koji ga žele naručiti i voziti se kao da se nalaze u horor fimu morati znati komunicirati na engleskom jeziku. To nam je naravno demonstrirao gospodin Rimac.

Zanimljivo kako se taxi nije pojavio nakon narudžbe istog, jednom sigurno bude, ali danas se tom taxiju čini mi se nije družilo s nikim pa ni sa gospodinom koji ga je htio pokazati prisutnima.

Odlaze svak u svoj klub ili na zasluženi godišnji odmor, a mi (mislim pod navijače naše reprezentacije) nadali smo se prolasku dalje, jer jedino od svih sportova nas najviše interesira nogomet.
Hvala im što je ludilo prestalo njihovim ispadanjem jer nisu igrali kao ekipa, primijetilo se da nema ni želje ni volje, ni snage da nas razmaze prvim mjestom i da mi, da baš svi dočekamo „zlatne dečke” jer svi oni znaju igrati sporednu stvar na svijetu „NOGOMET”.

Najviše za ne prolazak mogu i moram kriviti izbornika Dalića koji je u svakoj, da svakoj utakmici postavio formaciju koja nije niti može dati povoljan rezultat (sve reprezentacije su dobro proučile našu formaciju) i za ovo ispadanje kriv je izbornik koji bi trebao prepustiti mjesto nekom drugom treneru.
Hvala Jošku i Ivkoviću, te Samovojski na kvalitetnim komentarima u analizi svake odigrane utakmice, hvala Livakoviću koji brani i neobranjivu loptu. Hvala svima njima na dosta nervoze i razbijenih televizora.

I na kraju svega se nadam da ćemo konačno postati zaluđeni nekim drugim sportom, a ne samo nogometom.

kada sam došla doma iz dućana ovo me dočekalo pred ulaznim vratima


Netko zna da volim žute ruže, a tko ne znam
hvala mu ili joj

ova šalica je poklon od slatkog konobara

hoće li danas letjeti televizori po dvorištima

Otvorila sam program za pisanje jer želim ostaviti nekoliko redaka svojih pobrkanih misli koje nikako da nađu svoj poredak u mojoj glavi.
Ovo, ono, ono, ovo. Piši, ne piši, piši, ne piši.
Gledaš jednu seriju na netu u tri tjedna već drugi puta jer ti se dopada način glume pojedinih likova, razmišljaš o sebi. Znaš da se moraš pokrenuti, izaći, promatrati oko sebe, razgovarati, smijati se, a svjesna si da za ništa nemaš volje, da živiš dan po dan, a to nema smisla jer zidovi pričati nikada neće moći.
Pokreni se, izađi, otiđi u neku šumu gdje znaš da rijetko koga ima, viči, jako viči, izbaci iz sebe sve što te tišti da sve ostane tamo kada se vratiš, da ostane u krošnjama drveća a ti dobiješ snagu da se ponovno nasmiješ.

Nisam ljubitelj nogometa tako da jedva čekam završetak ludila koje je tek počelo.

Pronašla sam na netu stare domaće tv novele i moram priznati da mi u tom žanru nedostaje Filip Jurčić, Barbara Nola, Jan Kerekeš, Ornela Vištica, Doris Pinčić, Linda Begonja, Siniša Ružić, Roko Sikirica, Enis Vejzović, bilo bi lijepo da scenaristi naprave jednu seriju u kojoj su navedeni glumci raspoređeni po glavnim ulogama, bilo pozitivnog ili negativnog karaktera, naravno da uključe i starije glumce i glumice koje već duže vrijeme nisu angažirali ni u jednoj tv noveli.

Svjesna sam da svi ti glumci koje sam nabrojala imaju angažmane u svojim matičnim kućama ali bilo bi ih lijepo gledati u nekoj tv noveli ponovno s obzirom da imaju afiniteta za takvu vrstu žanra.

Jučer je zaklopio oči još jedan dobar i kvalitetan glumac našeg glumišta, uvijek nasmijan i poseban

Ovim putem tražim mir i spokoj njegovoj duši, njegovoj obitelji izražavam duboku sućut a isto to i njegovim kolegama.







Mirno spavaj dragi gospodine Papundek.

Oznake: slika posuđena s neta

Puno, puno zdravlja, sreće i ljubavi, te svega ostalog što si poželi. Naravno želim da duplo toliko svijeća ima na slavljeničkoj torti a ja mu ovako mogu poslati samo zagrljaj i nevidljivi osmijeh.

Oznake: posuđena fotografija

već pola sata po internetu neku seriju da gledam dok mi sin ne donese materijal za raditi opuštajući poslić. Naravno, ništa nisam pronašla jer manje više serije ni filmovi nisu žara koji ja volim gledati a one koje volim gledala sam nekoliko puta i ne da mi se ponovno.
Kumove ne gledam jer nova sezona nije nešto iako je glumačka ekipa dobra, pronašla sam na jednoj stranici jednu staru domaću sapunicu ali s obzirom da sam je gledala već četiri puta od prve do zadnje sada je gledam na preskok.

Bilo bi lijepo kada bi oni koji pišu scenarije napravili neku tv novelu u koju bi ubacili i pravu osobu sa invaliditetom a ako se takvog čega ne mogu sjetiti onda tv novelu koja bi podsjećala na JANE THE VIRGIN ili na RUŽNU BETI sa velikom dozom humora s obzirom da dobar smijeh produžuje život.

Nama svima nedostaje smijeha i zabave, a možda griješim, tko zna.

Kada sam jutros napravila kavu umjesto papirnatih novina otvorila sam google na mobitelu i pročitala članak o grudnjaku i o novom trendu kako ga gospođa Dvornik skine kada dođe kući.

Naime, kod mene taj trend traje dosta dugo i uistinu ne nosim grudnjak nikada osim ako moram ići na neki pregled gdje se moram skinuti, za takve stvari imam sportski grudnjak.
Sigurno znam da će mi čitajući sada moj tekst mnogi prigovoriti da prsa vise, da nije lijepo vidjeti da se ne nosi grudnjak jer moram paziti na estetiku.
Svim ženama vise prsa ako pravilno ne sjede kada su u nekom društvu, ali ako su im kod sjedenja leđa ispravna tada su prsa u svom pravilnom položaju.

Moja pokojna baka je to zvala cicinhalter koji je meni uvijek smetao jer me je ispod njega svrbilo i imala sam osjećaj da mi mravi plaze po prsima, jednostavno taj odjevni predmet nikada nisam mogla nositi i ne nosim ga ni dan danas i prsa mi normalno stoje ako ispravno sjedim.