mogla naći smještaj i posao ovakva kakva sam negdje vam granica lijepe naše, s jednim koferom pola moje, pola Kristijanove garderobe otišla bih odavde i nikada se više vratila ne bih jer koliko god je uvijek lijepa toliko ovdje nema ništa smisla.
Ne bih dolazila ni na godišnji odmor, uživala bih sa normalnim primanjima i stvorila si i zalihu da mogu imati mirnu lijepu starost, a ovako, da ovako kao što ne može većina, ne mogu ni ja.

....dala bih svim saborskim zastupnicima i članovima vlade, bivšim i sadašnjim, te budućim minimalna primanja s kojima bi morali plaćati režije, hranu, odjeću i obuću za svoju djecu, plaćaju vrtić, kupuju si lijekove i sve što im je potrebno da prežive čitav mjesec od plaće do plaće, naravno moraju s tim primanjem otplatiti i ratu kredita.

kada bih mogla otići odavde i raditi, bila bih sretna jer ovdje, da ovdje se živjeti sa minimalni primanjima ne može,