Svaki dan slušam prepucavanja i obećanja i još uvijek me nitko od njih nije uspio navesti da dam svoj glas njegovoj/ njezinoj stranci ili osobi sa njihove liste. Znači još uvijek razmišljam kome da dozvolim da bude dio nove vlade, a moram, da moram glasati jer je to moja obaveza.
Prepucavanja mi je previše, obećanja mi je previše jer nitko od njih koliko vremena svakodnevno slušam prepucavanja nije objasnio kako će i na koji način poboljšati ekonomiju države jer dobit od turizma nije dovoljan za sve stavke koje nalaze i dijele iz proračuna.
Proizvodnja, raspodjela i potrošnja su osnovice ekonomske dobiti, a mi uvozimo i trošimo ali ništa ne proizvodimo kako bi izvezli i izvozom punili proračun.

Hrana nam je najskuplja u Europi jer je hrana uvozna a oni koji su ostali tu proizvode samo za svoje potrebe jer otkupna cijena je ispod prosjeka.

Uskoro moram izaći i izabrati, a koga ne znam jer ni jednom političaru ne vjerujem.