- Oprostite gospodine ispalo vam je nešto iz džepa - obratila mu se tihim glasom stojeći iza njegovih leđa u redu na blagajni, nije ni slutila da će nakon toliko godina susresti na nekoliko sekundi dobro poznate oči.
Godine su ga promijenile kao i nju ali oči se promijenile nisu, ostale su iste kao i onda kada su se rastali.

Spustila je pogled prema stvari na podu, a on ju je nježno rukom dotakao po kosi i istog trena zaboravio da se nalazi u redu na blagajni, želio ju je zagrliti i izgovoriti dvije riječi ali glasa bilo nije, gledao je šutke njenu razbarušenu kosu zaboravivši da je iz džepa izgubio dokumente.

U istom trenu kada ju je ugledao iza sebe sjetio se njihovih sretnih dana i za nju i za njega istog trena vrijeme je stalo. Zagrlio ju je nježno i začuo se gromoglasan pljesak cijelom prostorijom jer su svi prisutni shvatili da se dvoje ljudi vole prešutno.


Priču napisala Andrea Bosak