Žalosno je i nepodnošljivo da te se blati kada negdje napišeš svoje mišljenje o tekstu koje si pročitao, da te se ponižava jer si napisao tekst koji si htio podijeliti ne zato što je netko nešto tražio jer tog koji je tražio ti niti ne čitaš jer ga nemaš potrebe čitati.
Žalosno je što se broji koliko netko nakon napisanog i objavljenog teksta ima komentara i da se podmuklo smije zato što su komentatori na tvoj napisani tekst uvijek isti i nitko novi ne postavi svoj komentar.
Postoji puno njih koje čitam i pratim i komentar njima ostavim kada me taj tekst totalno privuče za neku konverzaciju, naravno ne očekujući da će oni odmah nakon mog komentara njima ostaviti komentar ispod mog teksta koji su pročitali u cijelosti ili letimice.

Mogla bih sada pisati do sutra, ali koliko znam moj tekst ima samo dvoje troje koji će mi se javiti jer moji tekstovi nisu zanimljivi onako kako i koliko su zanimljivi od pojedinaca.