posao preko interneta ko sumanuta, posao koji bih mogla raditi od kuće ali nema ništa, a ja ludim od dosade jer ne izlazi mi se van a novaca nema jer ni Kiki ne radi po hladnom
Hoću raditi ali za osobu sa invaliditetom posla nema, pa nema.

Zna li tko za kakav posao od kuće jer dosada će me dotući, dojadilo mi samo bez posla biti doma, a van mi se ne ide jer mrzim hladnoću

dosta dugo izašla na dulje od četrdeset minuta
razgovarala s nikim, osim sa sinom,
dosta dugo pojela kolač jer riknula mi pećnica, a one bez pečenja ne radim jer mi i frižider radi kao da će uskoro izdahnuti
dosta dugo razgovarala s nekim preko mobitela

sve to nisam napravila jer sam u posljednjih nekoliko mjeseci lijena,
ali jedno radim svaki dan

tražim posao koji mogu raditi od kuće, ali još uvijek ga nisam pronašla.

Već tri dana spavam do 14 sati i to mi paše jer mi brže prođe dan koji je tmuran. Naravno, skuham sinu večer prije ručak tako da može jesti kada dođe umoran i gladan od čisteći okućnicu za nadnicu koja nam dobro dođe jer možemo kupiti hranu.

Jedva čekam da prestane ovo ružno vrijeme
Voljela bih sada biti negdje gdje ima toplih sunčevih zraka, jer zima nije godišnje doba koje meni odgovara

https://blog.dnevnik.hr/taango/ što je bloger zabranio komentiranje svojih postova i što se s njim nikako ne može komunicirati. Jedino on zna zašto mu se nitko ne može javiti u putem komentara

Razmišljala sam jučer o sustavu socijalne skrbi koji je rak rana iz vrlo jednostavnog razloga, treba zakon promjenu, ali ne kozmetičku.
Prije dosta godina molila sam socijalni rad da mom bolesnom sinu omogući normalan život i da mi pronađe adekvatnu obitelj koja bi se o njemu mogla brinuti jer ja ne mogu zbog svog i njegovog fizičkog stanja.

- Draga Andrea, to bi bilo divno, ali procedura nije jednostavna. Naime ovako, prvo bi ti sud trebao oduzeti roditeljsku skrb za Josipa. Znaš li koliko godina bi to trajalo? Onda bi potencijalni posvojitelji trebali na procjenu isto putem suda, jer mora se kod njih sve provjeriti i da ti ne nabrajam dalje.
- Što bi bilo komplicirano ako ja svojevoljno dajem pravo posvojenja? Ja poznajem liječnicu koja bih ga rado posvojila i pružila mu sve što ja ne mogu zbog zdravstvenog stanja.
- Bez obzira što ti dozvoljavaš posvojenje dobrovoljno procedura je takva i zato je bolje da je Josip tamo gdje je a mi toj ustanovi s obzirom da ti nemaš financija plaćamo 3.500. kuna.
Naravno ti ne smiješ primati doplatak za njega.
- Nisam ga ni imala jer su mi odbili sa obrazloženjem „vaš suprug posjeduju četvrtinu kuće”.

Posvojenje bi trebalo pojednostavniti, pa onda potencijalni posvojitelji, a u registru ih ima ne bi morali posvajati djecu iz dosta udaljenih zemalja i ne bi bili optuženi za trgovinu djece, nego bi djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi omogućili sretno odrastanje u toplom obiteljskom domu.

Gledala sam sada aktualni sat u saboru i toliko se nasmijala da su mi suze u očima, zanimljivi su mi oni koji postavljaju prigovor na izlaganje oporbe jer to sve njihovo mora biti dobra „predstava za javnost” i naravno svi oni su zaradili svoje visoke dnevnice.
Premjer nekima odgovori, a nekima prigovori i tako prođe aktualni sat, a mi moramo to pratiti kako bi znali kako živjeti sa svojim primanjima koji su do deset puta manji no u drugim članicama europske unije.

mama skuhala ručak za sina koji će doći umoran s posla

Nekada sam se znala smijati i svi koje sam susretala govorili su mi da imam zarazan osmijeh, nekada sam znala slušati i razgovarati sa ljudima koje sam susretala i koji su željeli razgovor ako su imali vremena, a kada su me susreli uvijek su ga našli jer navodno ih je moja prisutnost smirivala.
Danas se više ne smijem, danas više ne izlazim, danas više ne razgovaram, danas više nikoga ne susrećem, danas čekam sina da se vrati s posla, da zajedno ručamo, popričamo malo o onome o čemu on želi, poslušam s njim njegovu vrsti glazbe, danas pogledam neku seriju na netu, pročitam dvije tri stranice, drage mi knjige, zaspim i sljedeći dan mi je isti kakav je bio dan prije, bez osmijeha , bez susreta, ali je dan, moj dan.

Zar bi trebali pišući saznavati koliko tko ima kvocijent inteligencije ili bi trebali pisati tekstove koje želimo pisati?
Dali bi trebali imati novinarsku struku da pišemo tekst na svojoj domeni u nadi da će nam taj tekst netko honorirati?

Moja inteligencija nije nadprosječna pa valjda s toga rađe ovdje čitam divne tekstove razne tematike i pokušavam na ovaj način nešto i naučiti iz kvalitetnih tekstova.

Prije nekoliko dana jedan bloger me pitao
što treba napraviti da se njegov blog nađe na cool listi blogera ali ja mu nisam znala objasniti pa ovim putem molim da mu netko objasni.


A blogger asked me a few days ago
what should be done to get his blog on the cool list of bloggers, but I didn't know how to explain it to him, so I'm asking someone to explain it to him.

https://blog.dnevnik.hr/magicmax to je bloger koji me je pitao

Nije mi jasno zašto pojedincima smeta kada i na koji način iznesem mišljenje o temi koja nas vraća stoljeća unazad.
Svjesna sam da moji tekstovi nisu tekstovi koji će se naći na naslovnici jer nemam ispravan i kvalitetan vokabular, niti mi je u cilju pisati tekst koji mora iskočiti na naslovnici, jer da i bude tamo ponovno bi se našlo nekoliko osoba koji bi mi svojim komentarom dali do znanja da moj vokabular naslovnicu nije zaslužio.

Osobe koje svaku subotu mole za čednost bi većina prihvatila kada bi molili za bolje plaće i bolje mirovine a o čednosti pustili djevojke da odluče same žele li čednost izgubiti prvu bračnu noć ili ranije.

Za nju se ne mora moliti nasred ulice jer nismo više u 17 stoljeću, a ako već mole, neka mole tamo gdje se inače moli ili neka mole u svoja četiri zida.
Umjesto što svake subote mole za čednost, trebali bi oni nositi nakurnjak i biti čedni do kraja svog života, jer oni su ti koji potiču da žene svoju čednost podare osobi koja ih fizički privlači i kada osjete potrebu da izgube svoju čednost.

Svima koji slave Božić po Julijanskom kalendaru želim sreću i blagostanje. Hristus se rodi.

ja zaboravih da se danas ne radi, da je sve zatvoreno ili radi skraćeno, ali sretna sam što sam jučer napravila ponovno kruh sama jer moja odluka je sa 01.01. sama praviti kruh svaki drugi dan i tako uštediti nekoliko eura kojih i onako imam malo.
Pola stvari više ne konzumiram jer kad sam ih otvarala imale su mi čudan okus i miris, tako da sada imam potpuno drugačiji jelovnik od prijašnjeg što me naravno spašava da skinem nekoliko kilograma viška.


ps molila bih galaxi da mi ostavi link foruma da vidim što drugi pišu o tom neugodnom mirisu i okusu u pojedinoj hrani koju ću zadugo izbjegavati

U kazneni zakon trebalo bi dodati klauzulu za nasilnike koji su prijavljivani dva ili više puta za obiteljsko nasilje, bilo to nasilje verbalnog ili fizičkog oblika da moraju na obavezno liječenje od bijesa u trajanju od šest mjeseci na više. Verbalno nasilje bi trebalo rješavati na prekršajnom sudu, odrediti mu novčanu kaznu u visini 200 eura i obavezno liječenje u trajanju od šest mjeseci do godine dana.
Fizički nasilnici bi trebali po zakonu biti kažnjeni od godine dana na više uz obavezni mjeru liječenja po izlasku u trajanju od godine dana do tri godine. Naravno po Kaznenom zakonu (KZ).

Evo po jednoj blogerici ovo stravično što se dogodilo, dogodilo se u KOZARI BOKU
moglo se dogoditi i bilo gdje drugdje, te bi svi koji misle stupiti s nekim u vezu trebali prije (kod upoznavanja) tražiti kompletnu anamnezu i tek kada prouče anamnezu stupiti ili ne stupiti u bilo kakav odnos „na čelu nikome ne piše ja sam nasilnik”.

Ima osoba koje su služile zatvorsku kaznu i nisu nasilnici, nego normalno žive u sredini gdje žive.

Užas i nevjerica.
Obitelj bila pod nadzorom socijalne skrbi, a ponovno se dogodila stravična tragedija od strane nasilnika kojeg je da ima odgovarajući Zakon trebalo zatvoriti i držati pod strogim nadzorom, pa se takvo što monstruozno dogodilo ne bi.
Izgubljen je život koji zbog starosne dobi nije ni upoznalo život, zbog monstruma mlada žena je u induciranoj komi i možemo se samo nadati da će joj organizam imati snage dozvoliti mozgu da se oporavi ali posljedica će biti.
Nadam se da ono dvoje djece nitko neće maknuti od baka i djedova, a svjesna sam da će dugi niz godina trebati oporavak od traume koju im je priredio monstrum kojeg je trajno trebalo ukloniti na osnovu anamneze koju je dobro znao socijalni rad zadužen za tu obitelj.

Zakon o socijalnoj skrbi treba mijenjati u cijelosti i svi koju sada rade na tom užasu treba mijenjati pod hitno jer da su radili kako treba ova tragedija se desila ne bi.

Nije mi jasno zašto mnoštvo veseli pucanje pirotehnikom koja kod nepravilnog rukovanja ima kobne posljedice, koja plaši životinje, koja plaši tek rođenu djecu.
Znam, većina će reći da je to tradicija, da je divno gledati razne boje na tamnom nebu iznad oblaka, da sam čangrizava i da se ne znam zabavljati.
Da, reći će to sigurna sam, ali sam isto tako sigurna da sam sedamnaest godina dočekivala u kupaonici prelazak iz stare u novu jer Max je dobivao fraze sve dok zadnje dvije godine prije no što je uginuo zbog starosti nije čuo pa sam mogla biti s njim u sobi i maziti ga gledajući tv program koji se dugi niz godina ne mijenja. Sigurna sam i to da mnogi roditelji ni ne znaju da mu dijete od svakodnevnog džeparca tokom cijele godine spremaju u kasicu dio te kada dođe vrijeme kupovanja pirotehnike kupuju ono čime nisu vični rukovati, pa kada se i ako se dogodi nešto drastično zahvaljujući njihovoj ne kontroli ostanu zatečeni, a posljedice po oštećenu osobu su trajne.

Postoji boljih načina zabave od pirotehnike i pucnjave, ples, pjesma, druženje.

pozdrav sa Kajzerice