... je što samo 2% osoba sa invaliditetom je zaposleno i prima svoja primanja. ... je što nitko nema sluha za civilne osobe sa invaliditetom, što smo osuđeni da se na bilo koji način moramo dokazivati da smo dio ovog društva jer školuju nas i traže da završimo i više obrazovanje ako smo za to psihofizički sposobni, a kada dobijemo diplomu i tražimo posao kako bi dokazali našu vrijednost u ovom društvu tada nas odbijaju jer po njima nismo učinkoviti, a nisu ni svjesni da bi mi svojim radom doprinijeli više u njihovom kolektivu jer svojom voljom i željom za radom, naravno i kvalitetom rada možemo napraviti više no što pojedinci mogu zamisliti.
... je bilo gledati osobe i djecu u kolicima kako na hladnoći zajedno sa roditeljima i asistentima čekaju da ih netko primi i sasluša.

Znam da će sada grubo i ružno zvučati ovaj red ispod ispisan ali moram

Voljela bih da svatko od ovih tamo (zna se na koje mislim) bude tjedan dana osoba sa invaliditetom, pa bi tako vjerojatno shvatili kako je biti slijep, kako je biti u kolicima, kako je biti totalno vezan za krevet, kako se samostalno obući, kako se zaposliti i biti ravnopravan član društva u kojem vladajući nemaju sluha za njihove potrebe i potrebe onih koji im svojom ljubavlju i razumijevanjem pomažu u njihovim svakodnevnim potrebama.

Hvala novoj TV i emisiji provjereno jučer