Sve što nam se brka u našim mislima pokušavamo podijeliti nešto sa drugima ali misli ostaju u nama i ne izlaze van na bijelu podlogu jer nisu za podjelu sa drugima. Te pobrkane misli treba napisati staviti zbrkane misli u malu bilježnicu jer i pobrkane misli trebaju biti ispisane, pa nakon nekoliko mjeseci čitanja tih pobrkanih misli uspije se stvoriti tekst koji želimo podijeliti sa većinom čitalačke publike.
Publika će pročitati tekst koji je ispisan na bijelu podlogu polako složen od naših pobrkanih misli koje nismo mogli sročiti nikako drugačije nego u bilježnici naših pobrkanih misli.
U našim pobrkanim mislima smo mi i naša istina koja je vjerojatno gorka i teška samo nama, ali moramo je podijeliti jer to je teret koji nas guši, a možda nam netko može olakšati teret čitajući tekst koji smo napisali za čitalačku publiku tek kada smo svoje pobrkane misli posložili iz pobrkane bilježnice, jer tada bijela podloga na kojoj dijelimo svoj napisani tekst sa čitalačkom publikom neće biti prazan, a netko će nas i razumjeti.