Napisala mi je jedna blogerica da ne razumije moje posljednje pitanje, pa ću joj pokušati pojasniti.

https://blog.dnevnik.hr/andrea-bosak/2022/08/1632384198/p-i-t-a-nj-e.html


Prije dvije do tri godine provodila sam u centru grada i po nekoliko sati dnevno /osim nedjelje/, a sada sam stalno doma pretežno sama jer moj sin odlazi raditi za dnevnicu koju uz moj blagoslov potroši na sebe jer iznosi 100 kuna i dok si kupi sok i nešto što voli jesti 100 kuna ode u trenu , ali on je to zaradio svojim rukama. Naravno uvijek me pita dali ja želim da meni nešto kupi od zarađenog novca, ali ja više volim da to potroši na sebe u second hand s obzirom da voli NIKE a ne možemo si priuštiti kupovinu u originalnom dućanu, pa si traži tamo što želi kada je cijena 20 kuna.
Kada sam bila u gradu po nekoliko sati dnevno, uvijek sam srela nekoga i pričali smo po nekoliko minuta, a znalo je biti i duže ako je ta osoba imala zanimljivu priču kao što je imala pokojna gospođa Milka Babović ili netko drugi.

Znam pitati ćete me sada
/što te sprečava da i dalje ideš tamo?/

Vjerujte mi ništa ali neda mi se na trgu biti ujutro u pola 8 jer Kiki mi pomaže da sa kolicima uđem u tramvaj a on odlazi raditi u 8,15

Evo zato sam postavila ono pitanje jer ja ne mogu biti bez ljudi, a moram.