što napraviti kada ti dva javna bilježnika pošalju za isti dug prijedlog za ovrhu

Iz dana u dan čekam kada će doći bolji dan, čekam da se nasmijem, čekam da nekome kažem "drag si mi". Iz dana u dan čekam bolji dan ali kako ti se čini za mene boljih dana više nema.

na današnji dan u 5,13 minuta začula sam tvoj prvi plač, ugledala tvoje lice, bila sam sretna jer znala sam da ću zbog tebe imati snage da se borim sa okrutnošću života. Sretan rođendan.

bila danas vani i čula ovo

biskvit u obliku veće kocke bez ikakvog preljeva, bez ikakvih ukrasa, svaki od uzvanika na tanjurić je dobio te torte komadić za pod zub, jer novopečeni bračni par čini se ne voli slatko pa ni uzvanici nisu mogli pojesti pravu tortu, nego im se poslužio samo biskvit u maloj količini da se nitko ne bi udebljao ni grama.
živjeli mladenci koji ni prvi poljubac nisu imali kako treba , nego ga je poljubila kao dijete taticu.

pokoj duši Akiju, neka mu je spokoj

zahvalna sam anđelu jer sam zahvaljujući dobroj duši uspjela kupiti mašinu za veš, a nadam se da ću sama uspjeti skupiti za perilicu suđa jer mi je teško stajati pored sudopera a kada sjedim ispred sudopera u kolicima ne mogu dohvatiti ni pipu da pustim toplu vodu, učim Kikija prati suđe , ali on je brzoplet pa iza njega ja moram suđe ponovno prati, te sada krećem raditi od idućeg tjedna za perilicu suđa i novi sifon u sudoperu jer ovaj stari je krivi sifon te se bojim da voda ne procuri na sve strane. Znam da ću prikupljati novac najmanje tri mjeseca, ali ću skupiti, znam to.
Hvala ti anđele što zbog tvoje dobrote konačno mogu početi prati razvrstani veš.

ps još uvijek ima dobrih ljudi

hvala na pomoći,
dostavljači su je jutros dovezli, ali nisu montirali jer traže 150 kuna pa sada čekam dobrog susjeda koji je domar da uhvati malo vremena i postavi mi mašinu na mjesto.
Od srca veliko hvala

ponižavanja osoba koje osobno ne poznaješ, izrugivati se osobama jer nisu našeg govornog područja, meni zato što sam samohrana majka i nemam muškarca pored sebe, zato što teško živim moleći druge za pomoć
Napada je dosta i previše jer svi smo mi ljudi koji imamo mana i vrlina i nikome, baš nikome od nas nije lijepo ali svi se mi znamo nositi sa svojim problemima na ovaj ili onaj način.
Svi mi smo ljudi samo nas vjera razdvaja, a razdvaja nas i naše ponašanje prema osobama koje su drugačije od nas po jeziku, zdravstvenom stanju, po financijama ali smo isti jer smo ljudi koji razumiju sebe, a trebaju razumjeti i druge oko sebe.
Mene moj život ponižava ali tu sam i poštujem ljude bez obzira na njihov jezik, kulturu i ostalo. Teško ponekada razumijem sama sebe i ponižavam sama sebe jer živim od tuđe pomoći jer koliko god se trudim pronaći posao zbog zdravstvenog stanja ne mogu, a sada su i godine u pitanju jer mnogi koji su moje godište ostali su bez posla.

Pokušajmo bar biti tolerantni prema osobama s kojima dijelimo pisani prostor jer svi mi pišemo postove da bi se upoznali iako se nikada nećemo sresti.

Komentari ispod teksta koji pročitamo naše su mišljenje na pročitani tekst i ne bi trebali biti uvredljivi i pogrdni jer su javni, naravno svi mi imamo svoje mišljenje i svoju pamet ali svađati se s nekim zbog komentara koji je vezan ili nije vezan uz ispisani tekst koji smo pročitali nema smisla.
Neki naši komentari iako su iskreni pogode osobu na čiji je tekst komentar napisan, a na nama je kako ćemo reagirati ali nije ni lijepo ni normalno nekoga sustavno blatiti zbog njegovog napisanog mišljenja, s druge strane ima dosta osoba kojima istina smeta i koji misle da su puno vredniji i kvalitetniji od većine pa ih tuđe mišljenje pogodi i postanu zajedljivi i puni zlobe a takvo što zlobno nije potrebno iznositi u komentarima jer onda izbija nepotrebna svađa iako znaju da je komentar koji im je upućen uistinu ispravan.
Treba imati kulturu pismenosti i izražavanja jer uvredljivi komentari nikome nisu od koristi, a tuđe mišljenje o svom napisanom tekstu možeš ili ne moraš prihvatiti.

Blog je dnevnik toka naših misli, ponekada i dobar politički program, pjesnički kutak, kulinarska škola, to smo mi.
Nije mi jasno zašto pojedinci ne shvaćaju da vrijeđanjem neće ništa postići, da neće biti popularniji zato što su nekoga maknuli i ne dozvolili mu da ostavi svoje pravo mišljenje o nečemu što je pročitao kod nekoga tko je javno objavio tekst koji je za autora istog tekst koji zaslužuje pažnju čitalačke publike.
Ni sama ne znam koliko sam puta napisala da nismo svi skloni pisati nešto o politici, da nismo glupi onoliko koliko pojedini misle da jesmo, koliko puta sam poželjela normalnu komunikaciju bez uvrjeda, koliko puta sam pokušala napisati komentar zbog komunikacije sa osobom čiji sam tekst pročitala, koliko puta sam pročitala savjet i pokušala se promijeniti samo zato jer moram mijenjati sebe, koliko puta sam bila napadnuta zbog istine /ne znam broj/.
Znam samo da imam svoju pamet i da mi je žao što ovdje izbijaju svađe, što ne postoji način da se dozvoli blogerima da iznose svoje misli i da se normalno komunicira bez provokacija i uvreda jer blog je tu da bi mi upoznali sami sebe, a i druge.
Svi mi imamo pravo s javnošću podijeliti nešto svoje i zato pišemo elektronički dnevnik, a ako nekome naše pisanje nije po volji jednostavno neka nas zaobiđe jer svađe nisu potrebne, nisu potrebne uvrede, jer uvredama pokazujemo tko smo mi zapravo.

staviti ću tekst pod priču jer ne znam u koju kategoriju tekst koji ću sa vama podijeliti spada.

U kalendaru je Valentinovo samo jedan dan u godini ali taj dan uistinu može biti svaki dan, jer svakodnevno nekome možemo i dajemo svoju ljubav iako nismo u tu osobu zaljubljeni. Zaljubljenost uistinu traje kratko a rijetki su toga svjesni, ona prerasta u ljubav, ljubav prerasta u poštovanje, a za sve to nabrojano treba imati dušu.
Znamo li mi uopće iskreno voljeti? Da, voljeti znamo jer ljubav je velika i pripada svima ma koliko god mi tvrdili suprotno. Mi znamo voljeti i one koji nas ne vole jer prvenstveno ne vole sami sebe.
Sretni smo kada namrgođenoj osobi podarimo svoj iskreni osmijeh jer znamo da u toj osobi postoji trunka dobrote samo je treba potaknuti, znamo izgovoriti dvije slatke riječi onima koji je zaslužuju ne očekujući da će nam biti uzvraćene, jer teško je, da teško je izgovoriti VOLIM TE baš iskreno.

Otkotrljala sam se danas malo do grada, i vidjela ovo, baš mi se dopalo

Želim gospodinu Miroslavu Blaževiću puno sreće i da pobjedi svoju bolest, te da još godina ga susrećem u gradu veselog osmijeha i vedrog duha jer tako dobra duša mora još uvijek biti s nama.
SRETNO dragi gospodine Miroslave Čiro Blažević, šaljem Vam veliki zagrljaj i toplu virtualnu pusu
Andrea, koja Vas puno voli ali to Vam ne smijem reći jer ne želim da Vaša supruga bude ljubomorna.

da ću uskoro skupiti 700 kuna koje su mi potrebne da kupim mašinu za veš koja mi je prijeko potrebna, još mi treba nekoliko dana i onda idem po mašinu da konačno maknem veliku hrpetinu veša iz košare u kupaonici jer meni kupaona mora biti tip top kao i kuhinja ali zbog poklonjene pokvarene vešmašine u mojoj kupaoni je kaos u košari za prljavo rublje
dođe mi da sve to bacim, ali je to većinom posteljina koju redovno mijenjam i teško mi je drugu posteljinu nabaviti

ps hvala svima na pomoći oko pronalaska rabljene mašine za veš


/ovo sam stavila pod umjetnost jer teško je svima doći do novaca već dugo pa tako i meni i umjetnost je skupiti potrebnih 700 kuna da si priuštim nešto što mi je potrebno da bih mogla imati čistu urednu kupaonicu/

Sada ćemo na internetu pratiti Hanu Huljić buduću Grašo i njezine trudničke dane kao što smo pratili Šuput jer članak o njoj odmah ispadne kao iz paštete kada na mobu otvoriš googlovu stranicu da nešto pametno pročitaš. Ne mogu ništa raditi dok ne vidim Grašu i Huljićku oni mi pokreću dan, koji mi je nakon samo pet minuta kako zatvorim google fuj.
Još veći užas je taj da političari ništa plaćati ne moraju sa svojim visokim primanjima, /12.OOO - 18.000/ a nama sirotinji za 350 kuna ili za 1 kunu blokiraju račun do podmirenja i još nam na taj dug zaračunaju 580 kuna troškove FINE, te po plaćenom dugu ne obavještavaju ovrhovoditelja da je dug plaćen i do svoje mizerije ne možemo doći nikako dok sami ne obavijestimo Bilježnika koji je po naputku nekoga blokirao našu crkavicu od 2000 kuna, FUJ

Pokušavam sama sebe natjerati raditi nešto ali nemam volje, uđem u kuhinju krepani štednjak, uđem u kupaonu krepana mašina za veš, krepao mi je rol, a veš perem na ruke u lavabou, bar imam fizikalnu terapiju za lijevu ruku koja je spazma.
Nadam se da će i meni jednom svanuti.

na jedno kratko pitanje

Što radite kada cijeli dan nemate volje za ništa, ni za sjediti, ni za hodati, ni za kuhati, ni za TV, ni za knjigu, pa ni za sebe..