čitali su na prije spavanja o ružnom pačetu koje se nakon nekog vremena pretvara u divnog bijelog labuda, čitali su nam o Pepeljugi. kada smo naučili sami čitati, čitali smo sami najljepše bajke svijeta i pojedini od nas osjećali su se kao da je to pisano o njima, razmišljajući kako ćemo i mi živjeti kao i ti likovi iz bajke koji su nam bili posebni jer mi smo u mislima bili oni.
tokom sazrijevanja u određenoj dobi shvatiš da tvoj život nikada neće biti kao u bajci jer ti nisi ni ružno pače, ni Pepeljuga jer nema sretnog života osim ako si ga ti ne napraviš sretnim sam a to nije lako jer život je kao odron i moraš znati ići prema vrhu odrona ali postoje momenti kada se oklizneš i ponovno moraš krenuti prema vrhu a za to nemaš ni snage ni volje znajući da tvoj život nikada neće imati sretan kraj kao u bajci koju su ti čitali prije spavanja i koje si kasnije čitao sam.