Sve vrijeme ona je bez riječi gledala u ulazna vrata, čekajući da on izađe jer nije mogla pokazati njemu koliko se gadi sama sebi, a to gađenje nikada nestati neće iako će se ona truditi da nakon nekog vremena krene dalje bez gorčine u duši koju je napravio on svojim lažima. Svjesna je bila da je pogriješila jer mu je vjerovala ali taj period njenog života je bio napisan a nitko ga nije mogao obrisati jer ne postoji gumica za brisanje sudbine.
-Ostavio sam iza sebe njoj gorke uspomene, ukrao sam joj sreću jer ja nisam imao ništa a ona je imala sve ono što mu je trebalo da budem ono što sam danas. 
Pokušala je krenuti dalje ali ne uspijeva jer iza sebe sam ostavio okove koje nitko nikada maknuti neće. Otišao sam daleko, a tu gdje jesam prošlost me proganja i traži da je oslobodim okova a ja to ne mogu. Ne, ne mogu je osloboditi sebe jer ono što je ispisano ne može se izbrisati lako.
Jednom mi je pokojni prijatelj pričao o ženi koju poznaje i koja je kako draga i lijepa ali nije sretna jer se tuga vidi u njenim očima, htio ju je pitati zašto u sebi nosi toliku tugu ali nije znao kako. Gledao ju je svaki dan i pokušavao progovoriti, ali kada mu se nasmiješila smiješkom djeteta sa tugom u očima zaboravi je što je želi pitati. Tražio sam da da mi kaže njezino ime ali je šutio te me nakon nekog vremena pitao samo Dali sam ikada u životu vidio plave oči poput bistrog neba i osmijeh sretnog djeteta.
Šutio sam i gledao ga bez riječi jer sam se sjetio da sam takve oči jednom sreo i da su te oči gledale mene sa puno topline i ljubavi.
Pričao mi je desetak minuta o ženi koja ima plave oči poput vedrog neba, osmijeh koji nikada ne može nitko zaboraviti, o tome kako nije sretna jer živi životom kakvim se nije nadala da će živjeti. Htio je izgovoriti njezino ime ali nije jer došla je osoba koja njemu nije bila draga. Nadao sam se da ćemo uskoro nastaviti razgovor, ali kada je navratio nakon nekoliko dana na kavu samo je rekao ovo - Zamolila me da ti ne pričam o njoj jer ti imaš svoj život, a ona tebe mora zaboraviti. Znam da ćeš me sada pitati još ali nemoj jer me zamolila da više nikada s tobom ne spominjem nju. Da, prijatelju znam da si bio s tom ženom koja ima dušu, i mogu ti samo reći da sam u njenom pogledu vidio sreću kada sam je pitao da li te poznaje. - Da, poznavala sam ga, ali te molim ne pitaj me više ništa vezano uz njega jer on ima život i sretan je, a ja sam samo mali kamenčić koji on nikada potražiti neće jer zna koliko mi je nanio boli sa svojim lažima.

priču napisala Andrea Bosak