Oznake: moj fotografski uradak

Ovaj bačeni virus stavio nas je u kućni pritvor a ne izolaciju jer ne možeš osobe s kojima živiš u nekoliko kvadrata maknuti iz svoje blizine i tako se izolirati jedino što možeš i u kući nositi zaštitnu opremu jer razmak u kući ne može kod pojedinaca biti dva metra kako je propisano.
Stalno peremo ruke, peremo sebe, mašina za veš stalno radi, stalno ribam sve više od dosade no od straha
dosta mi je kućnog pritvora

Sada bih trebala pisati priče jer tako se mogu riješiti nervoze, znam da i čišćenje prostorija u stanu pomaže ali toliko sam sve očistila da jedino još mogu skidati boju sa zidova.
Fali mi izlazak, smeta mi zatvoreni prostor.

ovaj virus traje koliko još moram biti u zatvorenom prostoru bez zagrljaja i divnog osmijeha, blagog pogleda do kada recite nam svima ako znate odgovor
ćemo nositi maske i tražiti po ljekarna sredstvo za dezinfekciju ruku iako ruke peremo po nekoliko puta dnevno i koža nam puca od klora.
Reci te nam koliko dugo ćemo izbjegavati jedni druge

da ja volim i sretna sam jer znam da je on taj kojeg sam čekala na putu godinama, moj život sada ima smisao i da sretna sam jer on je tu kada poželim

počastila sam se finom tortom od oraha

Ti si moje jutro, ti si moj dan, ti si moje podne, ti si moja večer, ti si moja noć, ti si moje sunce, ti si moj vjetar, ti si moja kiša, ti si moj snijeg, ti si moje more, moje jezero, rijeka, planina, ti si moja suza, ti si moj osmijeh ti si moje sve što imam voli te tvoja A

Primilo me kuhanje pa svakodnevni kuham ko sumanuta jela koja jede Kiki jer moj dragi voli fino jesti i moram napisati da nije u penziji nego radi i jedva čekam da uzme nekoliko slobodnih dana kako bi se odmorili zajedno i kako bi se polako počeli pripremati za slavlje zajedničke sreće koju smo oboje doćekali,

PS moram početi pripremati kolače

Sretna sam jer si ozdravio, jer smo jedno i nitko nikada ni meni ni tebi tu sreću neće oduzeti
volim te odavde do neba
tvoja A

Ostaneš rano bez majke, bake, otac dovede drugu, školuješ se, zavoliš i voliš osobu za koju četiri godine ne znaš da je u braku jer ste stalno zajedno, nakon saznanja vratiš ga ženi i udaš se iz inata za prvog kojeg sretneš saznavši da je slobodan osam mjeseci kasnije rodiš sina i on je sretan jer je postao otac a ti svu ljubav daš tom djetetu jer znaš čije je. Nakon nekoliko godina rodiš drugog sina i saznaš da je teško bolestan, živiš ko podstanar, naravno ne radiš jer si i ti bolesna i nigdje ne nalaziš posao a želiš raditi a da bi prehranila djecu kreneš tražiti nepoznate ljude pomoć i sretna si jer ima dobrih duša.
Živiš u paklu od braka i rastaneš se, uzmu ti djecu jer si bolesna pa se šest godina boriš sa sustavom i dobiješ ih nazad, pokušavaš im nadoknaditi tih izgubljenih šest godina ali... stariji sin upadne u srednjoj školi u loše društvo pokušavaš tražiti pomoć i na kraju da ga spasiš od "pakla" sve istražuješ i nađeš sama. Dokazuješ sebi, njemu i drugima svoju upornost a pri tom ne zaboravljaš ni drugog sina koji je zbog bolesti kilometrima udaljen od tebe jer bez liječničke pomoći ne bi bio živ,
Zahvalna si ljudima koji ti pomažu jer tako imaš za osnovne stvari koje možeš pružiti sinovima i sebi.
Nakon dvadestišest godina sretneš srodnu dušu, zavoliš, voliš i tu sreću podijeliš s drugima dobiješ kritiku zbog svoje istine zbog sreće koja mi se vratila tu svoju sreću dijeliti javno, jer o sreći je lijepo pisati.

ps molim kulturno sve koji ne podnose moje pisanje da pronađu na sevisu bloga tekstove po svom guštu i da ne provociraju osobe koje se meni javljaju jer ima osoba kojima sam draga i koje su drage meni.

s poštovanjem Andrea