Ostaneš rano bez majke, bake, otac dovede drugu, školuješ se, zavoliš i voliš osobu za koju četiri godine ne znaš da je u braku jer ste stalno zajedno, nakon saznanja vratiš ga ženi i udaš se iz inata za prvog kojeg sretneš saznavši da je slobodan osam mjeseci kasnije rodiš sina i on je sretan jer je postao otac a ti svu ljubav daš tom djetetu jer znaš čije je. Nakon nekoliko godina rodiš drugog sina i saznaš da je teško bolestan, živiš ko podstanar, naravno ne radiš jer si i ti bolesna i nigdje ne nalaziš posao a želiš raditi a da bi prehranila djecu kreneš tražiti nepoznate ljude pomoć i sretna si jer ima dobrih duša.
Živiš u paklu od braka i rastaneš se, uzmu ti djecu jer si bolesna pa se šest godina boriš sa sustavom i dobiješ ih nazad, pokušavaš im nadoknaditi tih izgubljenih šest godina ali... stariji sin upadne u srednjoj školi u loše društvo pokušavaš tražiti pomoć i na kraju da ga spasiš od "pakla" sve istražuješ i nađeš sama. Dokazuješ sebi, njemu i drugima svoju upornost a pri tom ne zaboravljaš ni drugog sina koji je zbog bolesti kilometrima udaljen od tebe jer bez liječničke pomoći ne bi bio živ,
Zahvalna si ljudima koji ti pomažu jer tako imaš za osnovne stvari koje možeš pružiti sinovima i sebi.
Nakon dvadestišest godina sretneš srodnu dušu, zavoliš, voliš i tu sreću podijeliš s drugima dobiješ kritiku zbog svoje istine zbog sreće koja mi se vratila tu svoju sreću dijeliti javno, jer o sreći je lijepo pisati.

ps molim kulturno sve koji ne podnose moje pisanje da pronađu na sevisu bloga tekstove po svom guštu i da ne provociraju osobe koje se meni javljaju jer ima osoba kojima sam draga i koje su drage meni.

s poštovanjem Andrea