Dozivaš me u mislima jer nedostaju ti jutra sa mnom, nedostaju ti zagrljaji, pogled djeteta u ženi koja ti je jedina znala pružiti potrebno. Dozivaš me u mislima a ja ti ne odgovaram jer ja, ja ne znam više voljeti, ja samo mrzim sebe jer ne mogu tebe zaboraviti, ne mogu zaboraviti tvoje zagrljaje, osmijeh, tebe jer još uvijek želim te a ne smijem.