Možda ova promjena vremena utječe na moju ne volju za bilo čime i na osjećaj da su mi oči pune suza koje nikako da poteku niz obraze, sve me guši, hvata me nervoza, bezvoljnost i svađam se sama sa sobom jer tražim izlaz ali ga ne pronalazim. Voljela bih sada da me netko bilo tko zagrli, da se smije, da pjeva pa makar i bez sluha jer jedino tako bih pronašla mir, jedino tako bih shvatila da moram dalje, a ovako sama sa slikama koje mi se vračaju a ne bi trebale s obzirom na to da su to slike koje u mom životu ne postoje i ne vračaju se s mojom voljom.