Kada se naglo probudiš zbog bolova odjednom sjedeći u mraku počneš u mislima razgovarati sam sa sobom (razgovor sa svojim drugim ja koji je pametniji no ti) i tada počneš tražiti svoje greške koje si napravio a nisi htio ili možda jesi.


Moja prva i najveća greška je što sam zavoljela čovjeka za kojeg dosta dugo nisam znala da je oženjen (saznala sam zahvaljujući njegovom prijatelju), druga je što sam se udala iz inata samo zato da mojoj prvoj grešci dokažem da nije u pravu (postao je nasilan poslije samo godinu dana). Treća je što se nisam rastala nakon prvog udarca moje druge greške. Četvrta ne manje bitna - nagovorila sam brata da idemo po nećakinju i sada njega nema a ja sam invalid.


Naravno ima još grešaka koje bih mogla nabrojati i svjesna sam da ovo sve što mi se događa, događa se sa razlogom jer svatko od nas svoje greške mora platiti, a ja svoje plaćam već dugo i plaćati ću ih još.
Ostala sam sama, da potpuno sama s dvoje bolesne djece i živim jer živjeti se može i mora jer kroz život tražimo svoj ispravni put, put sreće koja se negdje davno izgubila.