Dogodili se vama ikada da vam ne ništa ne da, da nemate mira nigdje, da nemate volje biti ni u zatvorenom ni u otvorenom prostoru? Dogodili vam se ikada da ste sami sebi teret, da vam se viče a nemate na koga vikati, da vam se plače, a nemate suza u očima, da vam se komunicira ali ne možete spojiti ni dvije riječi a kamoli rečenicu? Dogodili vam se da čekate ishod jednostavne stvari, a to još nije ni na vidiku i vi ne znate što napraviti iako vam pojedini ljudi govore isto svaki na svoj način? Dogodili vam se da pišete retke a znate da nikome nisu zanimljivi?