Jedan čovjek dobije zakup za nekoliko lokala u samom centru grada jer je dobar poduzetnik. Sindikati se pobune zbog smanjene božićnice jer to smanjenje nije regulirano kolektivnim ugovorom. Turistički smo osvješteni a sve ostalo propada. Zastupnici rade tri dana tjedno te dobe na kraju mjeseca ogromnu sumu novaca jer su se naradili. Banke gube na jednoj strani ali se brzo snađu i taj gubitak nadoknade na njima najpovoljniji način.
Penzioneri se ne organiziraju u štrajk jer znaju da tim štrajkom ništa neće postići a mirovine su mizerne naspram ovog gore navedenog i penzioneri znaju živjeti s malim dok se ovi koji imaju i više no što uistinu rade kukaju non stop da im nešto nedostaje, a imaju i previše s obzirom koliko uistinu rade.
Zanimljivo kako smo zamišljeni jer pokušavamo već godinama izgurati mjesec do idućeg i u tome smo eksperti jer treba izgurati mjesec sa sitnicom koja ostane kada podmiriš troškove režija koji su visoki kao pola mjesečne mirovine.
Bravo za umirovljenike jer su veliki ekonomski stručnjaci.