Danas mi odgovara tišina i ovaj maglom obavijeni dan jer mislima mogu odlutati u Manilu i osjetiti toplinu sunčevih zraka, mogu vidjeti ljude kojima je teško a ipak imaju osmijeh na licu jer vole živjeti usprkos tajfunima koji im unište njihov dom napravljen od drveta i blata. Nekada davno putovala sam puno zahvaljujući svojoj majci a danas se samo sjećam i uživam u lijepim slikama prošlosti i divnih uspomena.
Možda jednom ponovno negdje otputujem samo se moram potruditi pronaći destinaciju gdje ću uživati u ljepoti zemlje i ljubaznosti stanovništva ali to jednom neće tako skoro i zato mi ostaju divna sjećanja na davna putovanja i u zemlju gdje sunce lijepo grije a ljudi su sretni iako nemaju mnogo.