U mom gradu
Tužno maglovito jutro u mom gradu iz kojeg bih rado otišla jer nije kao prije. Znam da su ljudi smrknuti svugdje, ali u mom gradu su posebno. Voljela bih otići tamo gdje su nasmijani bez obzira na sve što se događa, tamo gdje te netko i primijeti jer u mom gradu nitko nema vremena ni za sebe, a još manje za osmijeh koji ništa ne košta a lijepo ga je vidjeti na licu.
komentiraj (5) * ispiši * #
