Tužno maglovito jutro u mom gradu iz kojeg bih rado otišla jer nije kao prije. Znam da su ljudi smrknuti svugdje, ali u mom gradu su posebno. Voljela bih otići tamo gdje su nasmijani bez obzira na sve što se događa, tamo gdje te netko i primijeti jer u mom gradu nitko nema vremena ni za sebe, a još manje za osmijeh koji ništa ne košta a lijepo ga je vidjeti na licu.
Post je objavljen 23.01.2017. u 09:28 sati.