Zahuktava se kampanja jer još malo i morati ćemo ići birati nove sabornike koji će imati redovna primanja i četiri puta veća od prosječne plače, a 5-6 puta veća od mirovine i njima svima ponovo dobro a malom čovjeku ....?
Znam da je dužnost glasovati ali za koga pitam se kada nikome više ne vjerujem jer svi pričaju, obećavaju a obećanje ludom radovanje.
Evo Petrov opet ide potpisati izjavu kao i pošli puta, jedni nude povećanje plača i mirovina drugi nešto treće a uistinu svi misle samo na sebe jer znaju da ništa od obećanja ne mogu ispuniti.

ja često po mišljenju mnogih blogera filozofiram i kukam pa ću danas filozofirati malo, ali prvo moram reći da sam sliku kopirala sa bloga blogera zbog kojeg i ove redove pišem te se nadam da će moj tekst shvatiti kao odgovor.
Pitao si u naslovu posta dali smo mi zgubidani i sve si u tekstu lijepo i opsežno odgovorio onako kako je tvoje mišljenje i vjeruj mi da svačije mišljenje cijenim pa ću ti sada ovdje odgovoriti umjesto u tvojim komentarima jer imam dovoljno vremena uz jutarnju kavu da napišem retke odgovora na tvoj post.
Prije no što ti odgovorim svojom filozofijom i kratkom pameću moram ti reći "bravo za udarni post na naslovnici".

Pitao si dali smo mi blogeri zgubidani i moram ti napisati da smatram da nismo jer većina nas voli lijepu pisanu riječ i ako se sjećaš davno prije pisali smo spomenare i dnevnike u bilježnice sa debelim koricama i svi ti listovi su danas požutjeli ali još uvijek su s nama, sada je drugo vrijeme i tehnika je preuzela i olovku i papir pa sada umjesto u bilježnice tipkamo slova po tipkovnici i svoje dijelimo sa drugima i na taj način upoznajemo sebe a i druge jer družiti se mora na bilo koji način pa i putem bloga.
Ako ti smatraš da je pisanje bloga unosan posao zašto ti to ne iskoristiš i ne pokažeš nama koje smatraš zgubidanima kako zaraditi putem bloga (moram ti reći odmah da ja svoje misli prodala ne bi jer one vrijede puno), ja pišem radi sebe i radi druženja jer na blogu hr ima divnih ljudi.

slika je posuđena sa bloga

Prije deset dana bio je četvrti rođendan mog bloga i sretna sam jer sam stekla drage dobre virtalne prijatelje a poneke sam i upoznala što je divno jer pored bloga i blogera nađeš djelić sebe i nisi sam jer većina ti svojim savjetima u komentarima pomaže da imaš snage krenuti dalje (hvala im na tome).
Hvala i stvoriteljima naše blogerske knjige iako moje ni jedne škrabotine nema u toj knjizi susret sa blogerima bio je moj lijep rođendanski poklon.
Uživala sam u ugodnom društvu i opustila se ne razmišljajući o samoći jer bila sam nekoliko sati u predivnom društvu dragih blogera.
Zahvalna sam Mrvici (pokoj njegovoj duši) na ugodnom razgovoru i toplom osmijehu, Ribici, Siniši, Sjedokosom, Meli, Zvonki, Kamenoj, Gali, Durici. NF, Pablonu, i drugima što sam pored njih bila ono što uistinu jesam (nasmijana).

Nekih meni dragih blogera više nema među nama, ali su sa nama, došlo je dosta novih i drago mi je da su tu u našoj blogerskoj obitelji jer blog je ovaj stvorio pravu obitelj onog trena kada je divna knjiga ugledala svijetlo dana.

Moje, tvoje, tvoje moje, noći duge besane, jutra nijema, nisam željela da tako bude ali...
Sve u životu dolazi i prolazi, ali slike ostaju ne blijede iako bi trebale nestati jer krenuti se dalje mora sa slatkim uspomenama, gorkim okusom u ustima i bolom u srcu.
Ne nisam kriva ja, kriv si ti a svoju krivicu ne želiš priznati, varao si neznajući da uistinu varaš sam sebe.

Nisam ti željela pisati ali moram jer jedino tako ti mogu reći sve iako znam da ti to pročitati nećeš ali će pročitati netko tebi blizak pa će ti možda reći sve što piše od riječi do riječi ili će možda veći dio i prešutiti.
Znamda će mi ponovno većina zamjeriti i kritizirati me zbog ispisanih redaka jer stvarno bih trebala okrenuti novu stranicu ali moći ću to napraviti tek kroz nekoliko dana tek kada ovdje ispišem sve što mi je već nekoliko sati u mislima i neda mi mira.
Mnogi će mi napisati da to nije u redu ali da su doživjeli moj period života u kojem si bio ti znam da bi postupili isto ili slično meni samo to ni sebi ni drugima ne žele priznati.
"nemoj tako jer to će ti se vratiti, djeca su tvoje blago a on je tuđi"- ništa me više ne može srozati koliko sam već srozana vjeruj mi. Da mi se i vrati ja ću ići dalje jer moram.

Voljela bih da ti sve moje boli nanesu bol polako jer tako te malim koracima moja bol može sustići, svaka moja suza koja nije potekla a trebala bi neka te zaboli i nanese nemir u tvojoj duši, jer tvoja kletva izrečena davno prema meni mora ti se vratiti i neka ti se i ona vrati polako, neka te izjeda i bude bolno kao što je kod mene.
Ti si mene lagao uzeo si sve izrekavši nešto što nisi trebao reći.
Moja sreća je pripala tebi a sada je došlo vrijeme da mi se vrati jer moja patnja koju imam uistinu pripada i pripadala je tebi, zato ti je sada vraćam jer idem dalje sa osmijehom koji ćeš ti izgubiti s obzirom da ga nikada zaslužio nisi nego si ga oteo meni zajedno sa srećom jer sreća ti je tada bila potrebna iz samo tebi poznatih razloga.

Malo po malo neka te bol boli, neka ti sreća okrene leđa jer sve što imaš ti nisi zaslužio.

nekada sam bila tvoja lutka na koncu ne znajući a sada je dosta da kradeš tuđu sreću

Pitam se do kada ču u mislima da izgovaram ime koje mi nanosi bol, do kada ću u drugima promatrajući ih dok hodaju pored mene gledati dali postoji na njima samo djelić njega, do kada ću upoznavati osobe sa početnim slovom njegovog imena.
Postoji li tamo negdje nešto što povezuje niti ili je to samo nečija izmišljotima.

Znam da znaš kako voljeti,
kako se nasmijati,
kako zagrliti,
kako poljubiti.
Znam da tvoj dodir je dodir leptira.

Znam da znaš podariti sreću
ali ne poznaješ bol koja ne prestaje
bol koja boli jer duša voli.

napisala ja

Sjeti se kako si ti meni govorio da vrijedi živjeti i da se vrijedi boriti jer postoji razlog zašto sam poslije nesreće ostala tu ovakva kakva sam danas. Evo to isto i tebi ja danas govorim i pišem jer znam da možeš, da imaš snage i da ćeš uspjeti . Svi mi imamo svoju vrijednost i znamo koliko je teško kada se tako nešto desi ali postoje osobe koje te nikada neće napustiti jer te poštuju i cijene.
Teško ti je znam to ali znam isto tako da si uporan i da ćeš uspjeti ponovno stati na noge, da ćeš biti isti, nemoj gubiti volju ni snagu jer ti vrijediš.

tvoja ja

napraviti peticiju blogera kako bi onaj zlostavljač Annaboni, mene i nekolicine blogera prestao maltretirati svojim gnjusnim postovima i gnjusnim komentarima koji nemaju veze sa mozgom.
Svjesni smo svi mi koje on sustavno maltretira da uredništvo bloga svakodnevno briše nekolicinu njegovih novootvorenih blogova.
Ima dana kada je priseban i da se s njim može normalno razgovarati ali to je mali broj dana na količinu njegove gnjusnosti.

Trebalo bi ne reagirati na njegove idoitarije ali i ako ne reagiramo on je isti i dalje maltretira nekolicinu blogera svakodnevno po nekoliko puta misleći da ćemo zbog njegovih odvratnih riječi prestati biti korisnici https://blog.dnevnik.hr/ e tu se prevario jer svi mi volim pisati i družiti se.

Zahvaljujem se svima koji svaki njegov blog skidaju ali koliko će još blogova on otvoriti i vrijeđati nas nekolicinu to moramo dokučiti.

Poštovano uredništvo
ovo više nema smisla, njegovo ponašanje prelazi sve granice ponašanja i elektronske kulture stvarno mi nije jasno do kada ćete mu dozvoliti da vrši teror nad blogerima, poduzmite nešto da ga se zaustavi u njegovom teroru i nekulturi ili nas savjetujte što da mi koje terorizira poduzmemo s obzirom da mu gasite blogove a on ih tokom dana usprkos tome nekoliko otvori i njegovom teroru i vulgarnosti nema kraja.
Možete li nas na bilo koji način zaštiti od nasilnika koji nema osnove kulture.

Poštovano uredništvo
znam da znate za dotičnoga kojem stalno brišete blogove a koji ih uporno ponovno otvara kako bi kada nije dobre volje vrijeđao blogere sto sa tekstom/slikom na svom ko zna kojem otvorenom blogu ili u komentarima blogera samo zato što mu ne napišu odgovor.
Znam da znate i da radite sve što možete ali dosta je njegovog terora blogera svakodnevno po nekoliko puta, njegov teror uopće nije ni zabavan ni zanimljiv ni jednom blogeru.

Naučila sam se već dugi niz godina boriti se sa vjetrovima koji pušu u krivim smjerovima i nikada nisam posustala prolaziti kroz bure, uragane i tornada jer znala sam i znam koliko vrijedim. Idem dalje i ići ću jer život se živjeti mora. Teško je biti drugačiji od drugih, ali ako imaš dušu ona se nikada promijenila nije niti će se promjeniti.
Spletom okolnosti postala sam ružno pače a sada si to postao i ti iako to nisi zaslužio jer uvijek si imao dušu.
Molim te skupi snage, bori se a ja ću se boriti zajedno s tobom jer za tebe ja nikada nisam bila ružno pače, volim te kao što sestra voli brata i znam da to znaš.
Znam da imaš volje, da imaš snage jer dosta puta si to pokazao drugima kada si u svoje društvo doveo i mene koju su drugi čudno gledali misleći da sam nesposobna za sve što oni mogu a ja ne.
Zajedno ćemo krenuti dalje samo ti nemoj odustati od borbe, nemoj odustati od sebe jer postoji netko kome si potreban.

tvoja ja

Nadam se da si bolje, da boli više nemaš, da je nestala. Teško je biti sam, teško je kada te ovako bolesnog napuste svi, kada te zaborave jer zbog nesreće nikada više nećeš biti isti, nećeš biti kao oni. Treba ti tuđa pomoć a nitko od njih nikada više za takvog tebe neće imati vremena.
Da ja ću biti pored tebe jer trebaš me kao što smo uvijek bili jedno uz drugo kada smo mogli s obzirom na okolnosti koje su sada dobro poznate i tebi.

Molim te samo da imaš snage boriti se jer život je uvijek lijep i poseban.


tvoja ja