Sjediš i nekoliko minuta buljiš u podlogu na kojoj bi trebala biti ispisana slova i tako gledajući shvatiš nakon pola sata da odlaziš na jedan dan i voljeni grad. Grad koji si zavoljela prije nekoliko godina kada si došla iznenada i ugledala njegovu ljepotu i toplinu, te srčanost ljudi koji u tom divnom gradu žive.
Ovaj puta si odlučila putovati autobusom a ne vlakom jer iako je vlak dobro prevozno sredstvo njegove neudobne stolice nisu omiljene za sjedenje i iščekivanje dolaska na odredište.
Nadam se samo da noćas neće biti bure i da će more biti toplo jer uživam plivati a plivanjem ću isprati jedan dio tereta jer taj grad me smiruje, taj grad volim.
Taj grad je pun ljudske topline.
Post je objavljen 14.08.2016. u 11:33 sati.