Nisam ti željela pisati ali moram jer jedino tako ti mogu reći sve iako znam da ti to pročitati nećeš ali će pročitati netko tebi blizak pa će ti možda reći sve što piše od riječi do riječi ili će možda veći dio i prešutiti.
Znamda će mi ponovno većina zamjeriti i kritizirati me zbog ispisanih redaka jer stvarno bih trebala okrenuti novu stranicu ali moći ću to napraviti tek kroz nekoliko dana tek kada ovdje ispišem sve što mi je već nekoliko sati u mislima i neda mi mira.
Mnogi će mi napisati da to nije u redu ali da su doživjeli moj period života u kojem si bio ti znam da bi postupili isto ili slično meni samo to ni sebi ni drugima ne žele priznati.
"nemoj tako jer to će ti se vratiti, djeca su tvoje blago a on je tuđi"- ništa me više ne može srozati koliko sam već srozana vjeruj mi. Da mi se i vrati ja ću ići dalje jer moram.

Voljela bih da ti sve moje boli nanesu bol polako jer tako te malim koracima moja bol može sustići, svaka moja suza koja nije potekla a trebala bi neka te zaboli i nanese nemir u tvojoj duši, jer tvoja kletva izrečena davno prema meni mora ti se vratiti i neka ti se i ona vrati polako, neka te izjeda i bude bolno kao što je kod mene.
Ti si mene lagao uzeo si sve izrekavši nešto što nisi trebao reći.
Moja sreća je pripala tebi a sada je došlo vrijeme da mi se vrati jer moja patnja koju imam uistinu pripada i pripadala je tebi, zato ti je sada vraćam jer idem dalje sa osmijehom koji ćeš ti izgubiti s obzirom da ga nikada zaslužio nisi nego si ga oteo meni zajedno sa srećom jer sreća ti je tada bila potrebna iz samo tebi poznatih razloga.

Malo po malo neka te bol boli, neka ti sreća okrene leđa jer sve što imaš ti nisi zaslužio.

nekada sam bila tvoja lutka na koncu ne znajući a sada je dosta da kradeš tuđu sreću