Znam da će me nakon ovih nekoliko redaka mnogi kritizirati ali moram to napisati da izbacim teret iz sebe i zato mi njihove kritike neće smetati jer ću ponovno dobiti jačinu koja mi je potrebna da budem nasmijana jer sa osmijehom je sve lakše.

Nije mi jasno zašto mi se jedna osoba prije nekoliko mjeseci javila na blog i otvorila facebook a krije svoje pravo ime i svoj lik a navodno zna sve i želi mi biti prijatelj. Znam teško je nekome otkriti sebe ali nije teško lagati nekome tko treba prijatelja za razgovor, povremeni izlazak na kavu ili prijateljski zagrljaj.
Sretna sam što imam iskrenu prijateljicu s kojom pričam o svemu s kojom se smijem i plačem jer teško je kada ona svom djetetu koliko god želi ne može pomoći a ni oni koji to mogu kažu joj da pomoći nema jer bolest je uzela maha.
Jedino njoj vjerujem i znam da mi je podrška u svemu (ona je moja sestra) koju nikada imala nisam.

Još uvijek čuvam njegove poruke jer možda mi se jednom javi iako znam da će me lagati voljela bih da mi bude prijatelj s kojim ću jednom provesti dan u ugodnom razgovoru gledajući ga u oči.