Jučer sam ti čestitala rođendan jer si tada poželio ugledati svijet ali si ipak u toplini utrobe ostao do 5,13 na današnji dan. Ne, ne mogu ti opisati ni napisati koliko mi je bilo drago kada sam začula tvoj plač, kada sam prvi puta ošamućena od narkoze u rukama držala tvoje sićušno tijelo, taj osjećaj nikada zaboraviti neću. Neću zaboraviti ni tvoj stisak mog malog prsta dok sam te držala nekoliko minuta prije no što su te odveli u sobu za bebe. Neću zaboraviti tvoj prvi osmijeh, tvoje prve korake, tvoje prve suze jer plakao si gledajući mene kako plačem. Neću zaboraviti ni pogled kada su mi te uzeli zbog rastave braka, ni dane u vikendu kada smo bili zajedno. Neću zaboraviti ni borbu kojom sam dokazivala da možemo biti zajedno, ni dan kada smo konačno ponovno krenuli u zajednički život, ni tvoje suze kada smo učili a ti nisi razumio ništa jer nisi imao podloge učenja.
Nas dvoje smo uspjeli, završio si školu i postao mladić, a ostao si i uvijek ćeš biti moja sreća, anđeli neka ti pomognu da ozdraviš sine moj.

tvoja majka