U sjaju zvijezde sve piše od onog trenutka kada uz prvi plač izađeš iz tople majčine utrobe u kojoj si zaštićen od svega vanjskog. Kada ih gledaš na vedrom nebu svaka ima svoj sjaj, svoju istinu, sretnu ili tužnu, jedna od njih je tvoja i ona je najsjajnija jer je u njoj sva tvoja bol, sva tvoja radost.
Dani, mjeseci i godine ubrzano prolaze, a tvoja zvijezda još uvijek ima poseban sjaj jer imaš snage da se boriš sa vjetrom koji puše u suprotnom smjeru jer shvaćaš da imaš svojih jakih aduta s kojima ćeš jednom te vjetrove pobijediti jer to piše u zvijezdi koja sja na vedrom nebu i još dugo će sjati divnim sjajem a ti ćeš konačno saznati da si posebna osoba i da te netko negdje čeka ali nikada ti to priznati neće jer ako prizna pogrešku sve ono što očekuje naglo će nestati jer svojim priznanjem vratiti će ti sreću koju je odnio sa sobom a bez tvoje sreće on živjeti ne zna i ne može.
Oprosti mu laž, ne mrzi ga jer on po zvijezdama uistinu pripada samo tebi...