Sjedim za tipkovnicom kompjutera i gledam u praznu stranicu na kojoj bi trebala biti ispisana slova s nekim veselim tekstom a i ti i ja dobro znamo da u mom srcu i u mojoj duši veselja više nema jer ja nemam ništa osim uspomena. Nedostaješ mi, nedostaje mi tvoj smijeh, tvoj bratski zagrljaj, šetnje po nasipu, ples, fini bakini kolači.
Sada da si tu smijali bi se zajedno slušajući kako kiša svira taktove glazbe po prozorskom staklu i tada bi ti sjeo za pijanino kojeg isto tako više nema te bi zajedno uživali u tim divnim taktovima glazbe.

Znam da bi me nagovorio da idemo bosi trčati po kiši jer tada smo bili sretni oboje uživali smo gacati po mokroj travi dok nas kapi kiše umivaju i rade posebnu frizuru, da toga više nema ali kapi kiše lupkajući po prozorskom staklu stvaraju melodiju koja mi budi divna sjećanja, sjećanja sreće.

voli te tvoja seka