Kada napišeš nešto osobi koje nema ili osobi koja je bila dio tvog života nekada, te je pukim slućajem izašla iz kutije tvojih sjećanje tada si lud i treba ti psihijatar.
Kada pišeš da želiš naučiti mrziti jer vidiš da je osobama koje mrze lakše naći prijatelje i da te onda bolje razumiju tada si isto blesav.
Kada sebi pisanjem želiš približiti svoje krivo napravljene poteze tada te napadaju jer napad je najbolja obrana od svojih grešaka koje ni sebi priznati ne želiš.
Kada prespavaš noć i pročitaš komentare u svojim tekstovima tada sam sebi priznaš da ti mozak još uvijek dobro radi i da ćeš trpiti svaku uvredu na svoj iskreno napisani tekst, jer nisu pojedinci krivi što su izgubili dušu.

Kada si pun sebe i svojeglav interesantan si mnogima, a kada si iskren i otvorenog srca i duše onda si blesav i bolestan. Iskrenost smeta i dovodi do ludila. Laži, petlja, muljaj i ti si poštena i voljena osoba jer jedino tako te mogu pojedinci shvatiti i jedino tako si vrijedan u današnjem društvu, jer iskrenost je izgubila sve.



p.s. ovo mi danas pjeva u glavi