Zanimljivo je i interesantno kako se mene napada kada ovdje nekoliko riječi napišem o svojoj prošlosti, o svojoj iskrenoj ljubavi prema jednom muškarcu, a divi se osobi koja javno priznaje da ima hrpu ljubavnica koje je iskoristio i ostavio, a pored svoje divne supruge opet ima ljubavnicu s kojom javno to pokazuje. Da, takva osoba poput njega je normalna a ja ispadam luda i preljubnica k... i sve najgore, on je svetac i uživa javno varati svoju suprugu i to je mnogima ispravno, a moja istina po njemu i drugima je bolesna. Divota je priznati javno da si sklon varanju žene koja je lijepotica, a grozota je priznati da uživaš u snovima biti sa osobom iz svoje prošlosti.

tak je, kak je, dobro bu, kak, tak i nikak, ampak jas tu di jes i nigdi ne bum prešla sve dokar nekaj rešila ne bum.
tak je, kak je dobro bu i nigdar nebu da nekak nebu iako mnogima nije praf ja sam neko koga si trebaju a to nigda ne znaju.
Pardonček svima koji ne razmeju gda tu piše ali jemput buju razmeli.

danas nisam dobro ali biti ću.

princeze postoje samo je većini njih teško pronaći princa jer oni se već dugo nisu rodili, možda negdje i postoje prinčevi ali u današnje doba prvo misle na sebe pa onda na princezu koja ih čeka, jer ni jedan život nije niti će ikada biti bajka kao što smo čitali ili čuli prije spavanja jr da smo prije saznali da prinčevi ne postoje boli u srcu nikada ne bi ni bilo, snovi bi bili drugačiji ii ne bi bilo ni sretne ni ružne prošlosti, jer nitko to ne bi ispisao.

pokušavam već nekoliko minuta shvatiti
zašto su snovi uvijek ljepši od jave, zašto se samo rijetkim osobama ostvaruju snovi, a većina ne može dobiti ni malo zrno tog lijepog sna.
ne ja ne želim više spavati, jer lijepi snovi su mi noćna mora.
tako bih rado voljela prošetati ovom oazom ljepote jer tamo bih ga zaboravila i pronašla sreću.

divno je vidjeti ovako lijepi cvijet koji priča priču osobe koja cvijet ima uz sebe, jer ta osoba ima dušu koja zna voljeti, koja zna praštati ali nju nitko ne vidi s tugom jer tugu skriva i sama od sebe.
taj divan cvijet zna sve tajne, sve boli i uvijek je pored osobe koju nitko ne razumije kao što je razumije mirisna ruža nježnih latica.

kako je interesantno kako se uvijek pojavi bolesnik sa odvratnom tekstom kada god postavim divne riječi ili žutu ružu, čini mi se da te riječi već dugo nije čuo pa misli da ću te riječi izgovoriti njemu, ali dosta o majmunu koji otvara blogove i na servisu ima oko desetak adresa da bi mene blatio a svoj život držao i dalje prljavim životom.

Jučer sam nešto obavljala i dobro se vozeći u kolicima prošetala gradom jer sada katastar ima i u Remetincu, gruntovnica u Turininoj i na kraju treba ti od svih tih papira samo jedan papir, te sada čekaj da te ponovno pozovu da preuzmeš papir koji ćeš morati ti slati tamo gdje treba biti dostavljeno. Nije mi teško čekati.
U glavnoj gruntovnici ima dosta šaltera, ali nigdje ne sjedi ni jedan službenik, osim tamo ispred ulaza zadan koji strankama kada se mu pojave da ga nešto pitaju odgovara ovako "ja ne radi" pa smo se svi pitali što li onda tipka po kompjuteru ako ne radi. Čekamo mi tako i čekamo a pultevi i dalje prazni nitko nije na svom radnom mjestu ali kada trebaju uzeti prisojbu odmah dotrče jer od naplaćenih pristojbi oni primaju plaču za svoj nerad. To je super ništa ne radiš a plača ti je iznad prosjeka ljudi koji rade punih osam sati i ne stignu ni iskoristiti vrijeme za pauzu.


živjela administracija samo neka se odmaraju na svom radnom mjestu zaslužili su za svoj nerad i nekulturu

Možda uskoro stignu

neka vam ove ruže danas ispričaju istinu umjesto mene

Brate moj toliko mi nedostaju dani tvoje i moje sreće, tvoj glas, bratski zagrljaj koji sam dobila kada mi je bilo teško, nedostaju mi šetnje nasipom, smijeh, nedostaješ mi ti.
Nedostaju mi tvoji savjeti, nedostaju mi sretni dani.

tvoja seka

Znam da će se ponovno pojaviti osoba koja će me napadati zbog mog teksta od jučer i ja joj ne mogu zabraniti da ponovno otvori blog i ostavi komentar gnjusnog sadržaja s toga ću sada napisati nekoliko redaka.

Ne, ja sebe ne smatram sveticom ni žrtvom jer ni jedno ni drugo nisam ja sam samo pogriješila i griješim što pišem otvoreno ono što me tišti u nadi da ću jednom nekome pomoći da ne napravi istu ili sličnu grešku mojoj, jer znam da ta bol nikada neće proći pogotovo kada ti netko pošalje hrpu mailova različitog sadržaja i da bi prikrio svoju bolesnu nakanu tih mailova otvara blog i javno izjavljuje da sam ja sama sebi te mailove pisala.
Istini budi napisano jedni su mailovi pisani u muškom, a jedni u ženskom licu, tako je valjda ta osoba tog dana bila raspoložena, jednom me voli i divi mi se jednom me mrzi to je najvjerojatnije vjetar puhao u krivom smjeru kada je tipkala ta osoba bolesnog uma po tipkovnici.

Nekoliko puta sam je uljudno molila da se nađemo i da mi sve te bljuvotine kaže gledajući me u oči ali nju čini mi se uzbuđuje kada iznosi toliko laži i neistine o osobi koju uistinu ni ne poznaje. Jednom će valjda dojaditi sama sebi pa će početi komunicirati sama sa sobom te uvidjeti svoje pogreške, ne prema meni da me se krivo ne protumaći nego sama prema sebi.

Živim svoj život i ne zabadam nos u tuđe živote jer moj život sam po sebi ima dosta prašine koja je koliko vidim interesantna toj osobi koja barem deset puta mjesečno otvori blog sa novim nikom da bi pisala o meni a ne o temama koje su interesantnije od bljuvotina koje ostavlja na svom blogu ili u komentarima blogera. Žao mi je što ne shvaća da na taj način komunikacije ispada blesava, a blesava osoba sigurno nije nego je jadna sama i usamljena pa misli da će je netko razumjeti jer ona je svetica i patnica, koja uživa kada nekog tj mene maltretira iz njoj poznatih razloga.

NE, JA NISAM SVETICA

volim se družiti, volim komunicirati sa ljudima, ali ne volim uvrede, ne podnosim torturu i stvarno mi je iskreno žao što sam izložila javno svoje ime jer tako me može terorizirati osoba koja ne može prihvatiti svoju a još manje tuđu istinu.
ne, ja nisam prolupala, ja nisam alkoholičar niti prostitutka, a zbog terora jedne osobe koja se krije pod raznim nikovima sigurna sam da ću jednom iznijeti cijelu istinu zajedno sa dokazima pa će vjerujem taj teror prestati i ta osoba će se konačno početi baviti sobom i svojim prljavim životom a mene i moj život ostaviti na miru jer ja od nje niti njoj bliskih osoba ne trebam ništa. Nikada ništa nisam ni trebala jer od osobe koja živi takav život kakav živi možeš očekivati frustracije s obzirom da joj se događa to što joj se događa a ona izlaza nema pa je mene našla za maltretiranje ne znajući uistinu tko sam ja.

Znam i naučili su me kao malu da istina ima najveću vrijednost, te da zlatna vrata otvara.
Istina danas vrijedi malo ili bolje reći ni malo, istinu treba znati prešutjeti jer ispadaš idiot ako bilo gdje priznaš istinu i budeš napadnut od osobe koja ima toliko putra na glavi i lakše mu je iznosti laži o osobi koju mrzi nego da pogleda svojoj istini u oči i shvati da se mora baviti sam sa sobom, a ne lažima o osobi koju ni ne poznaje.
Dosta mi je da me nepoznata osoba blati otvarajući blogove samo zato da o meni iznosi laž na laž, a ja koliko znam nikada nikoga nisam uvrijedila a mene u mjesec dana ta osoba koja ima problema sama sa sobom vrijeđa dva do tri puta mjesečno i takva osoba jje normalna a ja ........

Na kompu ne mogu ni brisati ni posataviti post pa vam pisem sa posudjenog tableta. Zelim vam svima ugodan ostatak dana i nadam se da cu skuziti sto blokira na kompu jer to je stara kanta koja dobro da i radi.

"Postoje ljudi koji ne mogu podnijeti sebe jer su umorni od svega što im se događa u njihovoj blizini i stoga im nemoj zamjeriti kada s tobom bahato komuniciraju. Ti ljudi ne mogu shvatiti da imaš snage izdržati sve bodljikave žice koje su ti postavljene na put kao prepreka".

Svaki dan je novi dan, lijepo i ružno se izmjenjuju ali ja uvijek mogu imati osmijeh na licu i svima reći bolnu istinu s toga ispadam luda za pojedince jer njihova istina je gorka i njima je lakše istinu zaboraviti i priznati sebi tko su uistinu oni.

ps još uvijek nisam dobila žutu ružu a to znači samo jedno

Misli su mu uvijek pored mene.

moj si gad, bio i ostao

toliko mi nedostaje šetnja,
toliko mi nedostaje nježan dodir,
nedostaje mi topao glas moje nesuđene ljubavi.

Još uvijek čekam tvoju žutu ružu ali nikako da je dostaviš do kioska
znači li to da sam još uvijek u tvojim mislima kao što si ti u mojim?

nedugo sam pronašla na jednoj stranici riječi ove "Toliko zaljubljenih osoba koje nisu zajedno...a toliko onih koji su zajedno,a nisu zaljubljeni." i znam da je napisao istinu, a zna i osoba koja je napisala te riječi, hvala mu.

znam da ne smijem reći koliko si mi potreban u blizini samo na tren, zato te molim slušaj stihove ove kada uhvatiš vremena, jer koliko god se trudim ja te zamrziti ne mogu

Trebam ugodan razgovor, sunca, prijateljski zagrljaj, nekoliko napisanih iskrenih riječi na komadiću papira ali...
sve to što trebam na jedan tren ja to nikada dobiti neću, osim što će me uskoro milovati tople zrake sunca koje me neće napustiti do jeseni.

Recite danas slučajnom prolazniku "dobar dan" izmamite mu osmijeh na tužno lice jer niste ga slučajno sreli. Budite sretni jer tada su sretni i drugi. Kažite nekome "trebaš mi" pa makar to bila laž, ali osoba to mora čuti jer jedino tako će znati koliko mora zavoljeti sebe.

Voljela bih imati srce ledeno jer tada ne bih osjećala bol u duši, uživala bih, smijala se. Ne, ne bih me smetalo što nemam sreće, što sam sama i imam samo kutiju uspomena, ne bih tada budna čekala jutra. Stvarno bih voljela imati srce ledeno.

U posljednjih četiri dana potpuno sam bez volje iako osjećam da pucam od snage sve mi smeta i paše mi tišina, potpuna tišina te miris najljepšeg cvijeta kojeg si jednom tjedno kupim sama kod moje drage gospođe koja prodaje ruže. Gledajući mirisni pupoljak znam da nisam sama jer taj pupoljak priča svoju divnu priču koju u tišini mogu čuti i znam da nisam sama.

za slučajno srce

Kada napišeš nešto osobi koje nema ili osobi koja je bila dio tvog života nekada, te je pukim slućajem izašla iz kutije tvojih sjećanje tada si lud i treba ti psihijatar.
Kada pišeš da želiš naučiti mrziti jer vidiš da je osobama koje mrze lakše naći prijatelje i da te onda bolje razumiju tada si isto blesav.
Kada sebi pisanjem želiš približiti svoje krivo napravljene poteze tada te napadaju jer napad je najbolja obrana od svojih grešaka koje ni sebi priznati ne želiš.
Kada prespavaš noć i pročitaš komentare u svojim tekstovima tada sam sebi priznaš da ti mozak još uvijek dobro radi i da ćeš trpiti svaku uvredu na svoj iskreno napisani tekst, jer nisu pojedinci krivi što su izgubili dušu.

Kada si pun sebe i svojeglav interesantan si mnogima, a kada si iskren i otvorenog srca i duše onda si blesav i bolestan. Iskrenost smeta i dovodi do ludila. Laži, petlja, muljaj i ti si poštena i voljena osoba jer jedino tako te mogu pojedinci shvatiti i jedino tako si vrijedan u današnjem društvu, jer iskrenost je izgubila sve.



p.s. ovo mi danas pjeva u glavi

Sada tek nakon prethodnog posta vidim da istina jako boli i da istinu uistinu nikada nigdje priznati ne smiješ jer ispadaš totalno luda osoba za pojedince. Krivo sam odgojena jer istina smeta većini koji misle da su samo oni iskreni, a svi drugi lažu.
Pišem i pisati ću istinu uvijek ma koliko god većini izgledalo bolesno i bez smisla, jer istina je istina i ostati će istina ma koliko ne bila ni draga ni poželjna.

voljela bih naučiti mrziti
ima li tko volje da me nauči mrziti neka mi to napiše u komentar

ugodan ostatak dana

ostavljam vam srce od oblaka jer u tom srcu je radost koju darujem svima vama

Danas je bilo užas kao i svaki puta od kada je krenula ostavinska rasprava, a redoslijed je ovakav
1. odlazak javnom bilježniku - lije kiša kao iz kabla
2 odlazak javnom bilježniku - puše vjetar kao blesav
3 prvi odlazak na sud - pada snijeg
4 drugi odlazak na Sud - snježna oluja jedva sam prešla s jedne stane ceste na drugu
5. uviđaj je odgođen jer sutkinji treba osigurati prijevoz iako 377 kuna platiš troškove koje si uistinu oslobođen i imaš urednu potvrdu

tko zna za kada će biti zakazan slijedeći uviđaj i nije mi jasno ako uredno uplatiš troškove te dokažeš uplatu da sud nema auto s kojim Suci izlaze na zakazano ročište. Čekam da koristim ono što mi zakonom pripada već punih sada 32 godine i nadam se da ću dočekati.

Danas mi daj snage da ostanem mirna jer dobila sam pravo da sa komisijom uđem u stan koji je bio moj dom kada si bila tu. Znam da si uz mene i pored mene svaki dan iako te fizički nema već punih 31 godinu, znam da sada razgovaraš sa tatom i da ga ne razumiješ zašto je odustao od kćeri ali nemoj mu zamjeriti na tome s obziom da je zavolio ženu koju ja nikada nisam niti ću moći prihvatiti kao zamjensku majku.
Molim te pomozi mi da izdržim danas tih nekoliko minuta u njezinoj blizini i da uspijem vratiti ono što mi pripada i što mi je pripadalo godinama jer tata se svega odrekao u moju korist iza tvoje smrti a ništa mi nije dozvolio koristiti jer tako je osoba koju nije ni ženio, ni pismeno osigurao htjela.
Znaš i sama dobro kao i ja da je ljubav slijepa pored zdravih očiju i zato te molim samo budi uz mene i daj mi snage da izdržim današnji dan.

tvoja kćer