Nekoliko dana s Miguelom i Ednom upoznavali smo Manilu i bili smo i na predstavi gdje su plesale filipinske plesačice i gdje su bili i slonovi i zmije, ah da zamalo zaboravih tada sam upoznala budućeg supruga Ivane Plechinger koji je sa sobom stalno nosio gitaru tako da je vožnja busom bez prozora bila interesantnija jer smo učili pjevati stvarno Bruno super svira, upoznavanje Manile do čekanja termina za odlazak iscjelitelju bio je nezaboravan jer vidjela sam i upoznala divne ljude.
U hotelskoj sobi postoji i mala kuća životinjica koja bez straha hoda svukud pa čak i po zidu (mali gušter), imali smo i bazen u hotelu jer su nam rekli da je voda dosta slana i da se na pješčanim obalama koje su divne možemo samo sunčati jer bi nam od velike slanoće vode izgorjela koža s obzirom na to da dolazimo iz podneblja gdje se godišnja doba mijenjaju. Bili smo na jednoj od plaža i gacala sam po vodi jer me nitko nije mogao zaustaviti a moja majka je slušala priču o filipinskim otocima (mene povijest nije interesirala) interesirala me plantaža kokosovog oraha i ogromnih banana.
(NASTAVAK SLIJEDI PREDVEČER)


evo vam i nastavak jer mi se drugo ništa raditi ne da

Treći ili četvrti dan boravka vodili nas naši simpatični domaćini kod iscjelitelja na upoznavanje koje je od prilike izgledalo ovako ogromni boravak sa stolicama okolo i ispred izgledalo je sve poput Božjeg hrama imala sam osjećaj da sam ušla u crkvu svi smo posjedali, mene i moju mamu Edna je posjela je u prvi red sve oko mene bilo mi je interesantno čak i slike Bogorodice okružene anđelima. Nakon desetak minuta ušao je jedan sićušan gospodin blizu pedesetak godina, sklopio je ruke i imala sam osjećaj da samo mene gleda. Zamolio mas je toplim glasom da u tišini izgovorimo njegove riječi (što smo naravno svi napravili) ja sam samo molila u sebi da mi pomogne koliko može jer zato sam tu.
Petnaestak minuta tišine u meni je stvorilo neki poseban mir i odjednom sam osjetila dodir na ramenu, pogledala u pravcu ruke a gospodin mi je rekao da sam ja prva, gdje što kako i kuda me vodi nisam ni znala ali sam ugledala sobu s drvenim stolom na kojem je bila bijela plahta ušla zajedno s njim i mamom i tada je počela seansa, (ne, nisam bila hipnotizirana), polegao me na taj drveni stol i stavio svoje ruke iznad moje glave te je polagano tako ruke micao prema dolje, zaustavio se na koljenima i osjetila sam da me nešto štipa, nisam mogla vidjeti što radi ali majka mi je rekla da je zario dva prsta u moja koljena i izvadio neko tkivo iz koljena, to je trajalo nekoliko minuta i ponovno je rukama krenuo u suprotnom smjeru, a što je bilo dalje pisat ću vam sutra jer moj sin želi palačinke tako da moram slušati mladog gospodina a vas ostaviti da si pokušate stvoriti sliku.

jedna od divnih plaža