Evo čišćenje je gotovo kao i ručak tako da sada mogu pisati dalje o lijepom boravku na divnom mjestu koje znam, nikada više posjetiti neću, ali ostale su mi divne slike i divna sjećanja, pa da nastavim.
Manila je pretežno budistička pa je mali kipić pozlaćenog Bude uz Bibliju dio koji možete pronaći u divnoj hotelskoj sobi koja je toliko velika i prozračna kao da imaš mali stan, ima sve osim kuhinje, ali zato imaš mogućnost pozvati jednog simpatičnog gospodina da ti donese što poželiš jer kada platiš avionsku kartu i smještaj u glavnom hotelu tada si platio i osoblje hotela koje ti se stalno smiješi čim je u blizini.
Naše banane su naspram njihovih minijatura, jer kada mi ju je donio raskolačila sam oči na veličinu, a o okusu da vam i ne pričam, čak mi je dozvolio da zavirim u kuhinju i gledam kako pripremaju hranu i pečene banane zbog kojih mi sada cure sline razmišljajući o njima.
Filipinci su niskog rasta kao i ja tamne kose i tamnih očiju tako da sam ja bila pojava s dugom plavom kosom i plavim očima, čak su mami nudili malo bogatstvo da mi dozvoli udaju i da ostanem tamo živjeti. Majka se služila esperantom, rukama i nogama a ja sam uz simpatičnu Ednu učila engleski, jer filipinski nisam mogla učiti s obzirom na to da imaju pismo slično Arapima, a to je meni komplicirano.
Prvih nekoliko dana naš šofer o kojim sam vam pisala ispod i simpatična Edna pokazivali su nam Manilu i sela okolna i tako sam posjetila i ploveću tržnicu na kojoj ima svega i svačega a prodavač ti nudi jednu cijenu, a ti ako si spretan u pregovorima možeš dosta toga kupiti za samo desetak dolara. Vozili smo se u drvenom brodiću i kupovali iz drugih brodica, ali kada skreneš pogled malo oko sebe da vidiš što ima na obali vidiš djecu kako se kupaju u kaljuži, mama pere veš a baka priprema jelo, jer oko rijeke gdje je ploveća tržnica živi siromašna populacija stanovništva, ali osmijeh ne skidaju s lica.

Posjetili smo i Budistički hram i bilo mi je interesantno slušati kako služe molitvu, a ispred sebe imaju zdjelu s hranom jer taj dan kada smo mi bili u hramu bio je pogreb pa smo saznali i da se bogatstvo poznaje po tome koliko svećenika izgovara molitvu za vrijeme obreda, gledala sam statue maloga Bude i molila ga da mi podari samo ono što mi je potrebno jer mi je Edna mi je rekla da moram moliti srcem i kada mi je dobro i kada mi je loše jer Buda zna kada i kako će nekome tko ga iskreno moli pomoći u onome što toj osobi treba.
(imam i fotografije samo što ne znam prenijeti, morala bi ih ponovno slikati, a ja sam za tehniku tudum)

sada ću vas napustiti do sutra kada ide drugi dio