Život treba znati živjeti, treba ga znati voljeti, treba ga znati cijeniti. On je poput cvijeta koje zalijevate da bi bolje raslo, cvao i mirisao. On ima trnja poput ružinog grma, ali ako i nakon padova podignete glavu život je lijep usprkos svim usponima i padovima koji nas okružuju.
Život je kao beba koja je sretna dok je mala jer je svi maze i paze, život nas uči puzati, klečati, hodati bosonoge i u cipelama, netko ima više, netko ima manje, netko nema ništa, a opet život živi jer ima volje ići dalje i boriti se s neimaštinom, znajući da ni onaj koji ima svega u izobilju nije sretan iako to nikome ne pokazuje, jer sramota je pokazati da ti je teško ići kroz život iako imaš svega u izobilju.
Život se živi s malim stvarima, sa svim lijepim i ružnim stvarima, s novcima ili bez novaca, ali ne može se život živjeti bez ljubavi i bez poštovanja drugih i sebe samih. Život je biljka koju treba svakodnevno zalijevati, hraniti dobrotom jer onda je ljepši i lakši poput pera. ON je predivna glazba koju svi možemo slušati, na koju svi možemo pjevati i plesati iako nismo glazbeno potkovani jer život sviju nas ima svoje najljepše note koje treba znati složiti jer teškoća je isto laka ako na svoje umorno lice stavite osmijeh i uzdignete glavu.
U životu radimo greške koje pokušavamo ispraviti jer smo svjesni da smo ih napravili (neki manje, neki više) i dogodi se da osobi prema kojoj smo napravili grešku nikada nećemo moći to priznati kao što ni ta osoba neće moći priznati nama napravljene greške prema nama. Ljepotu života treba pronaći u malim stvarima, u toplim zrakama sunca, u kiši i pahuljama snijega.