tuga već jednom da me zaobiđe, kako bi ispred sebe propustila malo sreće, jer ne mogu, nemam više snage s tugom razgovarati. Hoće li netko uslišiti moje svakodnevne molitve i podariti mi zdrave noge, hoće li pomoći ljudima koji trebaju pomoć da i oni budu zdravi? Hoće li me netko zavoljeti onako kako se voli, hoću li prestati plakati kada sam doma jer tada me nitko ne vidi?
Toliko imam pitanja na koje nikada odgovor dobiti neću jer život je lijep ali je težak svima i moramo ga živjeti nadajući se boljem sutra, jer ipak nas sreća napustila nije samo zbog tuge nije stigla na red.

Andrea

ps lijepa vam je i pregledna naslovnica ali mi nije jasno zašto su i na jednoj i na drugoj listi istaknuti samo cool blogovi, to je greška koju ćete ubrzo ispraviti