napraviti da bi te više osoba čitalo, zar treba lagati, a istinu sakriti ili moraš biti pjesnik sa nekoliko izdanih knjiga, fotograf sa izložbama fotografija, novinar sa završenom školom jer u protivnom ako ne znaš izražavati riječi ako pišeš srcem nitko te ne razumije u tvoj ispisani tekst na javnom dnevniku je bez smisla i dosadan. Iskrenost nije poželjna. Nije li tako? Mi svi moramo biti novinari volonteri da bi netko pročitao ispisani post na našem otvorenom dnevniku (nekada smo dnevnik pisali za sebe u bilježnicu sa debelim koricama, izrezivali slike iz časopisa koji danas više ne izlaze i vjerojatno se mogu naći negdje u arhivi).
Da, ja ovdje iznosim svoj život uistinu onakav kakav je i ne neću mijenjati ništa jer to sa ja prava ja bez dodavanja i oduzimanja i znam da 95% blogera okreće očima kada vidi moj ispisani tekst jer im otvorenost i istina smetaju, ali ja sam ja i ostati ću ja jer ovo je moj javni dnevnik u volim svako svoje istipkano slovo na mom omiljenom blog servisu. Ne, ja nisam ni pjesnik, ni fotograf, ni diplomirani novinar ja sam samo osoba koja voli iskrenost i koja to dijeli javno s drugima, koja ne krije ni ime ni prezime jer ja sam ja i ostati ću ja sviđalo se to nekome ili ne.

Andrea