draga teta,
ne, nismo te zaboravile ni ja, ni seka, ni mama u našim si mislima svaki dan u našim si snovima sa svojim toplim pogledom i lijepim osmjehom, pišem ti ovih nekoliko redaka jer te volim jer bih voljela da se ponovno smiješ svojim lijepim blagim osmijehom, ne nitko te od nas ne poznaje tužnu i zato te ovako molim da budeš ona vesela zaigrana teta jer nam takva nedostaješ. Volim te jako.

ovo malo pismo pronašao je moj sin u poštanskom sandučiću i ne znam koliko je staro jer nema datuma. Obožavam svoju nečakinju i njenu sestricu ali nemam se snage ni volje javljati nikome od njih jer oni imaju svoj život i moraju krenuti dalje jer ne mogu nju vračati u dan kada je izgubila oca, ona i seka trebaju biti sretne sa osmjehom na licu i srećom u očima a moja tuga im u tome pomogla ne bi.