Ti si jedini koji možeš razumjeti svakoga tko srcem zamoli Tvoju pomoć, ali kada nekolicini kažeš da Ti postojiš čudom se čude ne sjetivši se da Te zazivaju kada je njima teško jer pitanjem "zašto sada baš ja" dobivaju Tvoj odgovor a nisu ni svjesni da Si pored njih toga trena.
Ja s Tobom razgovaram i sada dok tipkam na tipkovnici i znam da me čuješ ali moje vrijeme još nije stiglo da ispuniš ono što želim, jednom sigurno hoćeš jer Ti nikada nikoga napustio nisi niti ćeš jer Tvoja ljubav je velika i ja te samo ponovno ovako molim da mi podariš snagu da mogu živjeti svoj život onako kako treba jer nemam se više snage boriti sa krivudavim putevima mog života , ne mogu neprestano ići nizbrdo i ponovno se penjati tražeći put, ali znam da moram skupiti snage i ići dalje jer život volim iako jer težak, a s druge strane nikome nije jednostavno ni lako.

Tvoja Andrea