Sjedim da naprave remont struje, razmišljam o sebi i došla sam do zaključka da sam totalni kreten. Da, ja sam kreten jer me pojedinci neprestano mogu lagati i igrati se sa mnom kao da sam lutka na koncu koja se stalno smiješi kada je povuku prema gore ili dole, jer je tako lijepa kada se smiješi dok ju se pokazuje.

Ponovno sam Njega vratila u svoje misli anđele moj, a znam da ne smijem, On je jači od mene i vrati se u moje misli kada god poželi, njegove zadnje riječi "Nećeš nikada imati sreće jer si me ostavila, a bilo nam je lijepo, a i dalje je moglo biti samo da nisi napravila glupost".ispravne su jer ja stvarno sreće nemam ma koliko se ja trudila da bude drugačije. Znam pogriješila sam što sam si dopustila da ga zavolim, da mu dozvolim da zarobi moje srce i dušu, da ostavi okove koje nikada neću moći skinuti.
Pogriješila sam što sam se udala iz inata misleći da ću svoje srce predati drugome, inat je samo meni naštetio. Pogriješila sam što sam ga ponovno srela kada je moj sin imao devet mjeseci, što sam slušala ovo "Nasmij se stričeku D da vidi imaš li isti osmijeh kao mama". Od tada ne neprestano proganja, od tada neprestano dozivam njegovo ime u svojim mislima, od tada želim da ga sretnem i priznam mu da sam pogriješila i olako ga pustila da ode.
Jednom prije nekoliko godina moj pokojni prijatelj Kigen došao je k meni i rekao da je slučajno njemu pričao o meni ne znajući da sam ja davno bila njegova "Kigene, žena o kojoj mi pričaš, je žena koju godinama sanjam i koju volim, a nikada joj to priznao nisam jer nisam imao snage."

Anđele moj molim te reci mi da nisam luda, da je to samo dio moje sudbine.


tvoja seka