Pamet koju nemam mi luta s lijeve na desnu, s desne na lijevu stranu, noći su mi postale nastavak dana i nemam osjećaj umora, tu sam a nisam, ne znam ni gdje sam osim što znam da me ponovno misli vračaju u nazad tamo gdje je ON.
Ona dva dana pisanja poruka ja sam sanjala, ne nisam evo sada sam čitala poruke prije nekoliko minuta, tu su, poruke su tu, ja ponovo čekam a ne znam što čekam. Znam da je to ON, da on jer tražene slike nema.
Ponovo je vratio sjećanja iz samo njemu poznatog razloga i sada uživa u znanju da mislim i razmišljam o danima koji su iza, kojih više nema i čeka a ja ne znam što.

ANDREA

Ovaj tekst ide pod humor jer nema rubrike ludilo