od početka jutra sama na sebe, jer već dosta dugo mi ništa ne polazi za rukom, što god radim ovo malo mozga mi je zablokirano i tražim nešto, a ne znam što tražim iako mi tako malo treba da bih bila smirena i sretna.
Ljuta sam što ne znam kuda sa sobom, jer voljela bih nazdraviti svakom danu koji živim a nemam ni snage, ni volje, ljuta sam jer pišem, a znam da pišem uzalud jer mene je teško razumjeti, mene je teško shvatiti jer ne shvaćam samu sebe.
Ljuta sam jer nemam s kim otići na kavu i kuglicu sladoleda i sjedim sama u maloj slastičarnici razmišljajući zašto samo malo ne mogu biti sretna onako kao što su sretni oni koji pored mene prolaze dok ja sjedim sama razmišljajući zašto sam toliko griješila i sada plaćam za te greške, da imala sam grešku, ali jednu najveću i sigurna sam da je nikada više ponoviti neću.

volim vas ja i poklanjam svima čašu šampanjca da nazdravite svojoj sreći

Andrea