Pismo bez smisla
Brate moj, znam da sam čudna, da sama sebe nikako razumjeti ne mogu, ja sam dijete i volim biti dijete jer jedino tako mogu disati punim plućima s obzirom što živim i kako živim. Ti dobro znaš da sam uvijek voljela slušati druge i učiti od njih, ali isto tako znaš da sam napravila puno krivih poteza jer sam mislila da su mnogi iskreni onako kako su učili nas da iskrenost zlatna vrata otvara. Danas to tako nije jer čim više lažeš bolje prolaziš, uživaš u svim blagodatima koje te neprestano okružuju, a iskren čovjek ostaje sam i tone poput starog drvenog broda kojeg više nitko ne treba jer toliko nedostataka ima da svi od njega okreću pogled.
Pojedinci mi govore da zaboravim prošlost i krenem dalje, ali kako da krenem kada me nitko ne treba, a ja trebam njih da bi živjela život u skladu svojih mogućnosti. Ima li smisla živjeti život kada nikome nisi potreban, kada se dokazuješ a nitko ti ništa ne vjeruje?
Ne, ne mogu zaboraviti prošlost jer ona je ljepša od sadašnjosti.
tvoja seka kojoj nedostaješ
komentiraj (7) * ispiši * #
