Ovo su dani kada bi se trebali veseliti, radovati, smijati, kada lica ne smiju biti tužna, kada suze ne smiju navirati na oči, ovo su dani kada tuzi moramo zatvoriti vrata, ali...
Dani su kada stanovi i kuće moraju mirisati po finim kolačima, ukusnim jelima,ali...to su dani radosti i druženja.

Znam da ima dosta onih koji su sami, koji su bolesni, nemoćni koji nemaju za osnovno da prežive mjesec dana. Znam da bih se i ja trebala osjećati sretnijom ali ne mogu jer imati dijete koje je godinama zbog bolesti u bolnici i njeguju ga drugi jer je totalno paraliziran a uz to i gubi vid, imati drugo dijete koje je sklono suicidu, a i sam pritom biti bolestan i ovisan o tuđoj pomoći i dobroti nije jednostavno jer si izoliran od radosti i jedino ti anđeli pružaju utjehu i mir.

Ovim riječima Vas molim budite sretni i veseli jer vaša radost moja je sreća i uz Vas nisam i nikada neću biti sama i zato Vam poklanjam mirisnu ružu jer u svakoj latici je dio mene koji Vas voli.

ANDREA