Anđelu mom

23.09.2012.

Dobila sam volju ponovo pisati nekoliko redaka mom anđelu jer jedino me on razumije, jedino me on čuje, jedino me on iskreno poznaje i voli ovakvu kakva sam.

Ti znaš tko sam, koliko srce imam, koliko iskreno otkrivam samu sebe jer uvijek su me učili da iskrenost otvara mnoga vrata. Današnje vrijeme vjeruj mi anđele nije tako, bolje prolaze ljudi koji lažu jer danas je laž istina, a istina laž. Ako nekome koga sretneš uljudno kažeš - dobar dan, kako ste - ostaju zapanjeni i šute jer me mogu vjerovati da postoji netko tko bi s njima normalno razgovarao o njihovim problemima jer tako zaboravljaš svoje i diviš se sebi što funkcioniraš.
Znaš i sam da živim sa hendikepom i volim samu sebe, volim druge, ali niko me ne razumije kao što si me razumio ti. Nekada smo trčali zajedno po rosnoj travi kraj Save, plesali smo u discu, putovali, upoznavali ljude i njihovu kulturu.
Vrištala bih, plakala bih ali nemam snage, nemam suza, moja duša putuje i luta jer traži malo ljubavi koju je izgubila. Ja ne mogu i ne znam voljeti.
Znam da zbog tebe i majke moram biti jaka, da moram imati snage jer jedino tada ste sretni anđeli, jedino tada vaše zvijezde na vedrom nebu imaju lijep i blistav sjaj. Pokušati ću, ali ne obećavam jer ni obećanjima ne vjerujem.
tvoja seka anđele moj.
anđelu mom

<< Arhiva >>