Voljela sam te promatrati kako i koliko se raduješ kada pada kiša, kada vjetar njiše grane jer imao si osmjeh zaigranog djeteta, bio si sretan, bio si divan.
Znao si dobro da ja volim sunce i toplinu, ali uvijek si me uspio nagovoriti da s tobom šećem parkom dok kiša pada, da budem bosa na mokroj travi, da pustim da mi vjetar mrsi kosu, kiša umiva obraze.
Promatrala sam te kako u ispružene dlanove puštaš kišu da ih dotakne.

Sada tek shvaćam koliko je kiša blaga i nježna, koliko je divna kada je topla, samo mi nedostaju tvoj osmijeh i tvoji dlanovi u kojima su kapi kiše bile sretne jer su znale da ih voliš.
tvoja seka