Uskoro će noć, još jedna vedra noć obasjana zvijezdama, a ti ćeš biti sam, sasvim sam zarobljen u sjećanjima, u davnim uspomenama. Na trenutak ćeš vratiti sretne dane, pružati ćeš ruke s otvorenim dlanovima misleći da će ti se vratiti, da je nikada više nećeš pustiti da ode daleko od tebe. Slušati ćeš zvuk laganog povjetarca i lišća koje pada s drveća, (polako dolazi jesen), a njezinih koraka nema u blizini.
Zarobljen si u svojim mislima prošlosti, ne znaš i nikada nećeš ni znati da i ona tebe traži, da sa prošlošću živi u svojim snovima i da je samo tada sretna jer si joj blizu, dozvoljavaš joj da ti pruža svu svoju ljubav i nježnost.
Potraži je jer ona diše samo zbog tebe, daj joj šansu da ispravi pogrešku jer
patnja uništava, boli, tuga razdire, ona polako nestaje kao što nestaje cvijet koji je ostao bez vode jer nikoga nema da ga zalijeva, da ga njeguje.

Stvoreni ste jedno za drugo, nemojte čekati jer život brzo prolazi, a tuga u srcima i bol u duši ostaju. Patnja ubija polako.

sjećanja